Multitasking: Koristan alat ili varljiva iluzija u kući i na poslu?

Multitasking se često predstavlja kao sposobnost obavljanja više zadataka istovremeno. U stvarnosti, ljudski mozak ne može u potpunosti fokusirati pažnju na dva zahtjevna zadatka u isto vrijeme. Umjesto toga, brzo prebacuje pažnju s jedne aktivnosti na drugu, što uzrokuje takozvane “troškove prebacivanja” (switch costs). Multitasking može kod osobe izazvati stres, a povećava mogućnost da se pogriješi u obavljanju nekog zadatka što taj stres dodatno povećava posebno na poslu. Kao takav u pravilu nije loš do neke razine, ali nas koči u postizanju boljih rezultata.

Multitasking u kućanskim aktivnostima i slobodnom vremenu

Potencijalne prednosti u slobodnom vremenu su ušteda vremena. Istovremeno slušati podcast dok ovo čitate i istovremeno perete suđe, kosite travu ili vježbate može biti efikasno. Rutinski kućanski poslovi postaju podnošljiviji uz dodatnu stimulaciju i u tom je dijelu koristan.

Treba znati kako isti povećana mogućnost grešaka koje radimo. Povećava se mogućnost zaboraviti na nešto što ste stavili da se kuha ili peče kad razgovarate na telefon i otvarate vrata jer vam je stigla pošta. Kontinuirano “biti na više mjesta” istovremeno povećava stres, posebno ako su zadaci koje obavljate važni.

Osim toga ako niste u potpunosti prisutni i koncentrirani u svojoj aktivnosti koju volite u njoj kad je multitasking u pitanju smanjuje uživanje u tome što radite.

Multitasking u profesionalnom okruženju

Postoje situacije gdje može biti koristan. Praćenje jednostavnih procesa ili nadgledanje printera dok radite na nekom dokumentu. Brzo prepoznavanje prioritetnih stvari dok radite na drugom zadatku.

Mana je da se smanjuje produktivnost, posebno kod složenijih zadataka. Prema istraživanjima, gubitak vremena može iznositi do 40% uslijed prebacivanja između zadataka. Posebno je to izraženo u kompleksnim ili sigurnosno kritičnim zadacima.

Ako vas kirurg operira i istovremeno gleda film na Youtubeu nije baš učinkovito. U vojsci također može biti neučinkovit. Kad je vojnik na straži nije baš učinkovit ako sluša muziku preko mobilnog telefona, nebitno koristi li slušalice ili ne.

Nemogućnost dubinskog fokusiranja na kompleksne probleme dio je tih problema po pitanju multitaskinga. Prosječnom zaposlenom treba dvadesetak minuta da se vrati u stanje potpunog fokusa nakon prekida.

Neurološka istraživanja pokazuju da je tzv. “task-switching” neurološki zahtjevan proces. Moždana aktivnost se mora preorjentirati prilikom svakog prebacivanja s jednog zadatka na drugi, što zahtijeva vrijeme i mentalnu energiju.

Praktični savjeti za upotrebu multitaskinga

Kombinacija automatskih i svjesnih aktivnosti – slušanje edukativnog sadržaja dok vježbate. Izbjegavajte multitasking kod kompleksnih ili opasnih zadataka poput vožnje i korištenje telefona. Koristite “vremensko blokiranje” – posvetite određeno vrijeme samo jednom zadatku.

Bitno je prepoznati kada multitasking stvara više štete nego koristi. Prakticiranje “single-tasking” za važne aktivnosti koje zahtijevaju dubinski fokus.

Umjesto multitaskinga, radije koristite smart tasking. Umjesto nastojanja da obavljamo sve odjednom, efikasnije je identificirati prioritete. Grupirati različite zadatke i alocirati fokusirane vremenske blokove za važne aktivnosti.

Koristiti multitasking svjesno i strateški samo za jednostavne, niskorizične kombinacije. Multitasking nije inherentno loš – ključ je u prepoznavanu kada nam može poslužiti kao koristan alat, a kada nas koči u postizanju optimalnih rezultata i kvalitete života.