Poljoprivredni radovi u rujnu

Rujan je za mene mjesec kada se vrt pretvara u šarenu sliku, crvene rajčice, žute paprike, ljubičaste šljive, tamnoljubičasto grožđe i zlatni kukuruz. Osjećaj je poseban: istovremeno ubirem plodove cijelog ljeta, a već razmišljam o onome što ću sijati i saditi za zimu i iduće proljeće. Miris pečenih paprika i svježe pokošene trave u rujnu se pomiješa s prvim maglama, i dok punim košare plodova, osjećam da završava jedno poglavlje, a započinje novo.

U ovom blogu želim podijeliti svoje iskustvo i savjete o rujanskim radovima u vrtu i voćnjaku. Od berbe rajčica, paprika i tikvica, do branja jabuka, šljiva i grožđa, pripreme zimnice i sjetve zimskih kultura. Rujan je dinamičan, zahtjevan, ali i najljepši mjesec u vrtu.

Povrće u rujnu: berba ljetnih plodova

Prva asocijacija na rujan u mom vrtu uvijek su rajčice. Sočne, crvene, mesnate upravo one koje dozrijevaju na jesen često su najslađe. Uvijek pazim da berem rajčice ujutro, dok su još svježe i čvrste, jer se tako najbolje čuvaju za umake i zimnicu. Od njih radim domaći sok od rajčice i razne šalše.

Paprika je druga zvijezda rujna. Bilo da je riječ o baburi za punjenje (Meni najdraže sa krumpirom i sirom, baš kako su punile bake), ili crvenom rogom koje spremam u ajvar, u rujnu se pune vreće i vreće paprike. Miris pečene paprike na šporetu meni je možda najdraži jesenski miris. Tikvice i dalje daju plodove, iako već manje nego u srpnju. U rujnu ih volim brati dok su mlade i mekane, jer ih tada spremam u zamrzivač narezane na kolutiće. Izvrsne su za variva i pohanje zimi. Ne smijem zaboraviti ni patlidžane. Njih koristim za ajvar ili musaku, a ponekad ih narežem i zamrznem.

Rujan nije samo mjesec povrća, nego i pravog bogatstva voća.

Moja baka je uvijek govorila: “Dobra jabuka ti je pola zimnice.” To se pokazalo točnim. U rujnu se beru jesenske sorte, slatke i sočne, idealne za jelo, ali i za kompot. Kompot od jabuka s malo klinčića i cimeta za mene je okus djetinjstva. Mekane, slatkaste kruške često brzo propadaju, pa ih odmah spremam, najčešće u džemove. U rujnu su šljive najslađe. Dio ode u pekmez, dio u knedle, a priznajem da dio i u rakiju. Pekmez kuham polako, satima, bez šećera, samo uz stalno miješanje, dok ne dobije onu gustu, tamnu boju i okus koji se pamti cijelu zimu.

Ako je ljeto bilo toplo, rujan donese drugu berbu smokava, onih dvogodišnjih. Njih sušim ili radim džem, ali i viralni sok od listova smokava. Ako ste vješti, smokve možete i osušiti. Voće u rujnu zahtijeva brzu obradu. Ne može sve stajati, zato svaki dan dio vremena odvajam za pripremu kompota, džemova ili zamrzavanje. To je pomalo naporno, ali kada zimi otvorim staklenku domaćeg pekmeza, znam da je vrijedilo.

Jesenska sjetva i priprema vrta

Rujan nije samo mjesec berbe, već i mjesec nove sjetve. Upravo sada sijem zimsku salatu, špinat, matovilac, rikolu i rotkvice. Špinat sijem tako da listove kasnije režem, a ne čupam cijelu biljku. Ako korijen ostane u zemlji, u proljeće će dati novi urod. Isto vrijedi i za matovilac, on može prezimiti i davati svježe listove gotovo cijelu zimu. Osim sjetve, u rujnu čistim vrt. Suhe stabljike rajčica i paprike bacam na kompost, a prazne gredice malčiram slamom ili lišćem.

Spremanje sjemena za iduću sezonu

Još jedna važna aktivnost u rujnu je spremanje sjemena. Odaberem nekoliko najljepših i najzdravijih plodova rajčice, paprike, krastavaca, tikvice, izvadim sjeme, osušim ga i spremim za iduću godinu. Također pokupim i sjeme salate. To je mali ritual koji mi daje osjećaj povezanosti s ciklusom prirode. Sjeme koje sama spremim uvijek mi nekako bolje rodi, možda je to samo osjećaj, ali vjerujem da biljka zna vratiti ljubav. Plodove rajčice koji su truli znam ostaviti uz rub vrta, jer mi sljedeće sezone niknu, a nekako su se upravo ti samonikli „ispod motike“ meni pokazali najzdraviji i najotporniji na sušu i bolesti.
Najljepši dio rujna, barem meni, nije samo berba i rad, nego atmosfera. Zrak je svježiji, jutra maglovita, dani kraći, ali u zraku se osjeća zahvalnost. Dok punim smočnicu zimnicom i gledam police pune staklenki, osjećam zadovoljstvo i sigurnost. Znam da sam svojim rukama pripremila hranu za obitelj, da znam što jedemo i da ništa nije uzalud.
Rad u vrtu u rujnu podsjeća me da je sve u životu ciklus: nešto završava, a nešto novo počinje. Plodovi ljeta daju snagu da zakoračim u zimu, a sjeme koje sada sijem nosi obećanje proljeća.

Rujan kao mjesec zahvalnosti

Rujan je možda najzahtjevniji mjesec u vrtu, ali i najbogatiji. To je vrijeme kada priroda vraća sve što smo u nju uložili tijekom godine. Beremo rajčice, paprike, tikvice, jabuke, šljive i grožđe, spremamo zimnicu, čistimo vrt i sijemo nove kulture. Učimo od prirode da ništa ne prestaje, nego se samo pretvara u novi početak.
Za mene je rujan mjesec zahvalnosti. Dok jedem hrskave rotkvice koje sam sama posijala ili pijem kompot od jabuka koje sam ubrala, osjećam zahvalnost prema zemlji, suncu, kiši i vlastitom trudu. I vjerujem da upravo u tim malim ritualima, berbi, sjetvi, spremanju zimnice leži prava ljepota života. (Foto: unsplash)