Pokloniti povjerenje: Da ili Ne?

Erik Homburger Erikson njemačko – američki je psiholog koji je izučavao problematiku dječje psihoanalize. Nastavno na to tvrdi da se u prvih osamnaest mjeseci života stječe ili ne stječe temeljno povjerenje u ljude i život.

Erik Erikson (rođen 15. lipnja 1902., Frankfurt na Majni, Njemačka – umro 12. svibnja 1994., Harwich, Massachusetts, SAD) bio je jedan od najutjecajnijih psihoanalitičara. Taj je američki psihoanalitičar rođen u Njemačkoj čiji su spisi o socijalnoj psihologiji, individualnom identitetu i interakciji psihologije s poviješću, politikom i kulturom utjecali na profesionalne pristupe psihosocijalnim problemima i privukli veliko zanimanje javnosti.

Povjerenje da ili ne?

Tijekom odrastanja u roditeljskom domu postoje i mogu se dogoditi različite vrste iznevjeravanja. U skladu s tim, može se dogoditi situacija u kojoj dijete prestaje imati povjerenja u život generalno, a kasnije i kao odrasla osoba. Naime, postoje različite vrste iznevjeravanja i ovdje ne govorimo o isključivo fizičkom napuštanju.

Postoji emocionalna napuštenost, ignoriranje tuge, zanemarivanje dječjih potreba, ne preuzimanje zaštitničke uloge onog trenutka kad je to djetetu bilo potrebno. Sve su to primjeri situacija u kojima djeca u najranijoj dobi steknu nepovjerenje u roditeljskom domu, a kasnije u zreloj dobi prenose putem naučenih obrazaca u život i odnose koje stvaraju s ljudima. U tom smislu stvaraju se dva oblika ponašanja; prvi ide u jednu krajnost – naivnost – osoba vjeruje svima i drugu krajnost – nepovjerenje. Drugim riječima, ili previše vjeruju vjeruju ili su skroz nepovjerljivi. Poklanjanje povjerenja za osobu u zrelijoj dobi predstavlja svojevrsni rizik jer, u principu, nikada ne možemo sa stopostotnom sigurnošću znati hoćemo li biti iznevjereni i jesmo li krivoj osobi poklonili povjerenje.

Stoga, postavlja se pitanje kako početi imati povjerenja u ljude ako smo iskusili nepovjerenje u ranoj ili kasnijoj dobi. Možemo krenuti od postulata da počnemo imati povjerenja u sebe i vlastite snage.

Osobe koje se smatraju kršćanima i žive u skladu s kršćanskim naukom, mogu staviti povjerenje u Boga. To nam svakako može donijeti mir i osjećaj blaženstva te da nas Bog izvlači iz svake nevolje. Može nas osnažiti povjerenje u vlastitu percepciju činjenica da imamo pravo na svoje zdrave granice kao i prihvaćanje da su ljudi vrijedni povjerenja onoliko koliko imaju i poznaju sebe. Prilikom gradnje povjerenja u sebe trebali bismo imati na umu nekoliko važnih rečenica: nikada ne bismo trebali napustiti i iznevjeriti sebe, raditi bilo što protiv sebe, zanemarivati sebe te davati drugima povjerenja do one granice do koje to zaslužuju.

Za kraj podsjetnik: „Ne dopustite da vas ljudi iskoriste kao štit (i vaše povjerenje, op.a.), a zatim od vas naprave metu.“