Tko pije kavu sa Šincekom? Marković proziva župana Stričaka dok otpad truje Varaždin

Prošlo je 15 mjeseci od uhićenja bračnog para Josipa i Monike Šincek, a ogromne hrpe otpada—za koje se sumnja da su dijelom i opasne—i dalje stoje na istom mjestu na istočnom ulazu u Varaždin. Dok državne institucije šute o sanaciji, politička prašina se diže oko novog skandala.

Zamjenik varaždinskog gradonačelnika i saborski zastupnik Miroslav Marković održao je u utorak konferenciju za novinare upravo na lokaciji spornog odlagališta gdje je iznio teške optužbe na račun župana Varaždinske županije Anđelka Stričaka, ali i postavio ključno pitanje: zašto se ilegalno odlagalište ne sanira, a o toj temi smo već pisali.

“Jesu li popili kavicu?”

Marković je izjavio kako raspolaže “pouzdanom informacijom” da se Josip Šincek, samo dva dana prije uhićenja u veljači 2025. godine, sastao sa županom Stričakom u prostorijama Županije.

“Imam jedno pitanje za župana: Je li popio kavicu s gospodinom Šincekom i o čemu su razgovarali? Mislim da bi javnost to trebala znati“, rekao je Marković, sugerirajući moguću povezanost između lokalne političke vlasti i osumnjičenika za ogromne malverzacije s otpadom.

Ove optužbe dolaze u trenutku kada je i bivši glavni državni inspektor Andrija Mikulić uhićen zbog sumnje da je tražio mito od 500.000 eura od Šincekovih kako bi mogli nesmetano poslovati. Marković je također prozvao i sustav izdavanja dozvola, sugerirajući da je službenica koja ih je izdavala prijateljica Šincekovih, te da su “financijska jamstva” koja su trebala pokriti sanaciju nestala zajedno s tvrtkom.

Župan uzvraća: “Laži i klevete, idem na sud”

Samo nekoliko sati nakon Markovićevih optužbi, župan Anđelko Stričak održao je hitnu konferenciju za novinare na kojoj je demantirao sve navode. Stričak je kategorički odbacio tvrdnje o sastanku.  “Nikada nisam održao sastanak s niti jednim od supružnika Šincek, niti sam upoznat da su ikada tražili sastanak“, poručio je Stričak. Zaboravio je Stričak ili nije znao da Markovića na presicama i za govornicom u Saboru štiti imunitet i da MIP u pravilu ne skida zastupnicima imunitet.

Župan je najavio da će protiv Markovića podnijeti tužbu za klevetu, dodajući da se optužbe odnose na razdoblje od 2015. do 2019. godine, “dakle prije nego što sam stupio na dužnost župana“. Stričak je priznao samo jedan susret—s vlasnicima zemljišta prije godinu ili dvije—koji je završio odbijanjem zahtjeva da Županija plati sanaciju.

Zašto država ne sanira otpad?

Dok se političari prepucavaju, tisuće tona otpada i dalje zjapi na otvorenom. Marković je na konferenciji kritizirao i “šutnju institucija“. Naime, unatoč tome što je Državni inspektorat (pod vodstvom sada već uhićenog Mikulića) pokrenuo natječaj za zbrinjavanje vrijedan 3 milijuna eura, radovi još nisu počeli.

Marković podsjeća da procijenjeno 3.500 tona otpada ne sadrži samo inertni materijal, već i opasni i infektivni otpad. Ovdje se ne radi samo o vizualnoj neugodi, već o potencijalnoj ekološkoj katastrofi, s obzirom na blizinu stambenih naselja i vodozaštitnih područja.

Stručnjaci i vijećnici upozoravaju na nekoliko ključnih razloga administrativnog zastoja:

1. Pravna zbrka na zemljištu: Na parceli postoje ranije zabilježbe i komplicirani vlasnički odnosi, što onemogućava državi da stavi hipoteku kako bi se naplatila budućeg vlasnika.

2. Propast tvrtke i jamstva: Tvrtka “Tipos Resurs” je propala, a država se ne može naplatiti od jamaca koji su bili uvjet za dobivanje dozvole. “Gdje su onda financijska jamstva?” pita se Marković.

3. Nedostatak političke volje: Ovo nije izolirani slučaj. Hrvatska ima preko 25 tisuća “divljih” odlagališta. Fond za zaštitu okoliša i Ministarstvo nude tek 50% sufinanciranja sanacije, dok općine i gradovi (Varaždin uključujući) tvrde da nemaju novca za skupe zahvate uklanjanja opasnog otpada.

Sukob na smetlištu

Ovo više nije samo priča o smeću. To je priča o potpunom kolapsu sustava, gdje se politički interesi, organizirani kriminal i institucionalna nesposobnost prepliću na štetu građana i okoliša.

Politička dimenzija
Markovićeva konferencija ima jasan predizborni štimung. Kao kandidat SDP-a protiv Stripca (HSV-ove koalicije), optužba o “tajnom sastanku” je teško političko streljivo. Međutim, bez obzira na ishod tužbe za klevetu, sama sumnja u spregu političara i sumnjivog poduzetnika već je prisutna u javnosti.

Problem sudske zaštite
Zanimljivo je da Stričak na navode odgovara tužbom, a ne činjenicama o otpadu. Njegov odgovor na pitanje o sastanku s predstavnicima vlasnika zemljišta (gdje se otpad nalazi) ostavlja prostor za tumačenje da je ipak bilo komunikacije o lokaciji, iako on negira da je sjeo sa Šincekom osobnim. Ovakva razina političkog prepucavanja samo odgađa rješenje.

Zlatna ladica
Kada je bivši šef Inspektorata (Mikulić) uhićen zbog mita, a postupke sanacije tog istog otpada vodio je upravo on (potpisao ugovor mjesec i pol prije uhićenja), postavlja se pitanje legitimnosti cijelog postupka. Ako je natječaj “krojen” od strane kompromitirane osobe i ako su se radovi trebali platiti 800 eura po toni (dok je sanacija u ostatku Hrvatske skuplja), tko je tu zapravo trebao zaraditi na čišćenju?

Zašto se ne sanira?
Ovdje leži srž problema. Država u teoriji ima mehanizam: 1) Inspektorat naredi sanaciju; 2) Plati se iz Fonda za okoliš; 3) Država se naplati od vlasnika zemljišta ili preko jamstava.

U praksi, Varaždin je zapeo jer su jamstva lažna (tvrtka je bankrotirana), zemljište je pravno upleteno, a Fond za okoliš više je zainteresiran za referentne centre nego za čišćenje postojećih ekoloških “bombi” koje su ostale iza kriminalnih radnji. Dok se čeka da sud presudi tko je kome što rekao u županijskoj zgradi, otapala i teški metali iz otpada polako cure u tlo i podzemne vode. U Hrvatskoj danas postoji 63 rješenja Državnog inspektorata o uklanjanju otpada koja se ne provode. Varaždin je samo jedan od njih, ali simbolično najglasniji.

Može se zaključiti da je jedino sigurno u cijeloj priči da smeće neće pobjeći. Ipak, čini se da će tamo ostati još dugo, dok se političari i sudovi ne obračunaju.

Anđelko Stričak, s obzirom da je Miroslav Marković uz to što što je na funkciji zamjenika gradonačelnika obavlja i dužnost saborskog zastupnika može naravno podići tužbu za klevetu, međutim s obzirom na saborski imunitet koji ga štiti za saborskom govornicom ali i u konferencijama za novinare u kojima ga štiti tzv proceduralni (imunitet u užem smislu) protiv zastupnika se ne može pokrenuti kazneni postupak niti ga se može pritvoriti bez odobrenja Sabora.

“Povjerenstvo je zauzelo načelno stajalište da se kod zahtjeva za pokretanje kaznenog postupka za kaznena djela klevete i uvrede, zastupnicima ne oduzima zastupnički imunitet.” Razlog koji MIP navodi: “Vođenje kaznenog postupka moglo bi onemogućiti zastupnika u obnašanju njegove redovne zastupničke dužnosti te time utjecati i na rad Hrvatskog sabora.“

Ova praksa potvrđena je u više navrata :