Barbara Ušković
Izgaranje je majka koja se budi nahraniti bebu svaka dva sata. Oblači robicu, posprema, kuha i sluša plač. Sama u četiri zida dok dani sporo prolaze.
Izgaranje je otac koji radi bez predaha kako bi osigurao obitelj u ovoj demonskoj ekonomiji, stalno opterećen računima, kvarovima, obavezama i brigom.
Izgaranje su studenti i srednjoškolci pod pritiskom rokova i neizvjesne budućnosti.
Mladi inovatori, obrtnici i poduzetnici koji žive u konstantnom stresu i strahu od neuspjeha.
Liječnici, socijalni radnici i učitelji koji brigu o drugima nose kući, čak i kada bi trebali odmarati.
Vozači, policajci i svi oni koji svakodnevno u rukama drže tuđe živote.
Majstori, vrtlari i komunalni radnici čiji trud društvo često ne primjećuje niti cijeni.
Mladi umjetnici koji iznova i iznova traže unutarnju hrabrost raditi ono što vole, čak i kada im to ne plaća račune.
Svi su barem jednom izgorjeli. I opet će.
Ne zato što si žele loše, već zato što se u vrtlogu obaveza, briga, očekivanja, vlastitog perfekcionizma i trčanja za boljim polako izgube. Polako se utope. Ili izgore?
Nazivi su različiti, značenje je isto. I svi kroz to prolaze, samo na različite načine.
Kako nastaje burnout i koji su njegovi nečujni krikovi?
Burnout, odnosno sindrom izgaranja, stanje je emocionalne, mentalne i fizičke iscrpljenosti uzrokovane dugotrajnim stresom, pritiskom i osjećajem preopterećenosti. Nastaje kada davanje drugima, poslu ili obavezama traje dulje nego što osoba može podnijeti, bez dovoljno odmora, podrške ili osjećaja smisla.
Manifestira se kroz kronični umor, gubitak motivacije, emocionalnu otupljenost, osjećaj besmisla, razdražljivost, probleme sa spavanjem, pad koncentracije i dojam da više ništa nije dovoljno, koliko god se trudili.
Često dolazi tiho i neprimjetno, kao niz sitnih odricanja, dok se jednog dana ne probudimo prazni, iscrpljeni i bez energije za ono što nas je nekad veselilo. Burnout često briše granicu između rada i odmora, zbog čega se osoba osjeća kao da nikada zapravo ne prestaje biti “na dužnosti”. Osobe koje prolaze kroz izgaranje mogu imati osjećaj da su zarobljene u vlastitom životu, kao da stalno kasne za vlastitim potrebama. Dugotrajno izgaranje može promijeniti način na koji doživljavamo sebe, druge ljude i vlastite sposobnosti. U takvom stanju i male obaveze mogu djelovati nepremostivo, dok se velike čine potpuno neizdrživima. Burnout ne utječe samo na produktivnost, već i na identitet, samopouzdanje i osjećaj osobne vrijednosti.
Ponekad ljudi jednostavno zaborave na sebe.
Prije točno dvije godine osjećala sam se kao drvo bačeno za potpalu. Ispiti, izlaganja, prakse, projekti, svađe s prijateljima, neslaganja u obitelji. Zatim duži period nesanice, psihičkog umora, bezvoljnosti i tuge. Starije generacije bi rekle da je moj umor izgovor za lijenost. Pa sam vrištala na sebe: “Ti si lijena.”
Pitala sam se što sa mnom ne valja. Zašto ne mogu stalno biti produktivna?
Uhvatila sam se kako gledam u strop, ne radeći ništa. Prokrastinacija, malaksalost, nemotiviranost, težina u prsima.
Svaki dan. Svaku noć.
Tada nisam imala dovoljno informacija da razumijem kroz što prolazim.
Kad sam si konačno dopustila nekoliko tjedana sporijeg tempa, tek tada sam registrirala koliko sam izgorjela. Od tada sam si obećala da ću bolje brinuti o sebi, da ću slušati svoj unutarnji glas koji često gušim obavezama, pokušavajući riješiti tuđe probleme i stići sve odmah.
“Bit ću blaža prema sebi”, rekla sam si. I ponovno prekršila vlastito obećanje.
Prošle godine pokušala sam biti sve. Pokušala sam biti tu za druge, tu za posao, tu za faks, tu za svoje. Zaboravila sam na sebe i svoje potrebe.
Opet sam drvo bačeno za potpalu. Opet sam se bacila. Opet sam pepeo.
Kratki načini kako prebroditi burnout
- Dopusti si stati. Odmor nije lijenost, to je oporavak.
- Postavi granice. Ne moraš svima biti sve.
- Spavaj više nego inače. Umor se ne liječi motivacijom.
- Smanji tempo. Ne moraš sve odmah.
- Traži podršku. Razgovor pomaže više nego šutnja.
- Vrati male radosti. Šetnja, glazba, pisanje, tišina.
- Podsjeti se da vrijediš i kad ne daješ maksimum.
- Ako možeš, potraži stručnu pomoć.
Kako Colonia kaže, ko’ feniks iz pepela dižem se najjača. Moram shvatiti da burnout nije slabost, nego znak da sam predugo davala više nego što sam imala.
Da ovaj život od jutra do sutra u autopilot modu nije ono što je zdravo za mene.
Da nisam robot i nikada to neću biti.
Da je moje zdravlje najbitnije.
Da smijem lijenčariti.
D̲a̲ ̲s̲m̲i̲j̲e̲m̲ ̲r̲e̲ć̲i̲ ̲n̲e̲.̲
I možda ću opet zaboraviti na sebe
Ali ću se zato opet i pronaći.
Izvor: Maslach, C., Jackson, S. E., & Leiter, M. P. – Maslach Burnout Inventory
Izvor naslovne fotografije: Prototype, Unsplash
Marina Kirichenko
Ika-Josipa Liptak
