Kako je Mario Lešina od naslijeđenog carstva stigao do stečaja?

Od projektiranja, izrade, isporuke do stečaja

Varaždinska gospodarska scena rijetko pamti tako drastičan zaokret sudbine u tako kratkom vremenu kakav je doživjela tvrtka Midal. Priča je to koja počinje s vizijom i teškim radom, a završava u sudskim spisima i tišini praznih pogona. U središtu ove priče stoji Mario Lešina – čovjek koji je u javnosti uz potporu nekih lokalnih političara koji su zadnjim trzajima pokušali ostati na vlasti i upravljati proračunima grada i županije vrlo vješto gradio imidž modernog, sposobnog lidera, dok se u pozadini urušavalo ono što je otac izgradio.

Uoči izbora za župana lokani mediji su ga predstavljali kao Supermena. Mario Lešina direktor i vlasnik tvrtke Midal d.o.o., predsjednik Udruženja kožarsko-prerađivačke industrije HGK, predavač na Sveučilištu Sjever, predsjednik udruge VAGA, a nisu ni zaboravili istaknuti da je četiri godine bio šef najvećeg kluba vijećnika u gradskom vijeću.

Kad se radi – radi se. Kojeg god posla se uhvatim, radim na način da se on završi na najkvalitetniji i najbrži mogući način. Opušteno može kada je sve gotovo. Mario Lešina

Naslijeđeni temelji i imidž “Self-made” čovjeka

Tvrtka Midal sa sjedištem u Kućanskoj ulica 12, 42000 Varaždin, idejno nije bila tek usputni projekt za podršku lokalnoj političkoj sceni prepunoj priča o korupciji; bila je to respektabilna industrija na sjeverozapadu Hrvatske koju je otac mu Lešina gradio, a Mario naslijedio obiteljski posao od svog oca. Firma je bila s poprilično modernim pogonima i stabilnim tržištem, a Midal je predstavljao sigurnu luku u inače turbulentnom svijetu te industrije.

Lešina je od samog početka preuzimanja kormila nastojao sebe prikazati kao vizionara i reformatora. Kao i mnogi zadnjih je godina spas pokušao naći u politici. Tko ga ne bi “volio”? U javnim istupima zračio je samopouzdanjem, koristeći modernu za neke ljude nerazumljivu retoriku o inovacijama, optimizaciji i nužnosti prilagodbe globalnom tržištu. Da zna što radi često je u govorima ubacivao svoju uspjeh u poduzetništvu. Često je isticao svoju poduzetničku “žicu”, vješto zamagljujući činjenicu da je temelje te uspješnosti dobio od svog oca – sve na dlanu.

MIDAL d.o.o. se danas smatra kao nestabilna firma s ozbiljnim financijskim izazovima i rizikom za poslovanje. Ista je danas u stečaju trenutni direktor tvrtke je Ivana Berberić, a sukladno važećim odredbama Zakona o računovodstvu spada u skupinu malih poduzetnika. Midal je od osnivanja do stečaja bila firma u privatnom vlasništvu. Pretežita djelatnost je bila proizvodnja obuće (prerađivačka industrija). Broj zaposlenih prema satima rada u 2024. godini je prema dostupnim podacima 190, što je smanjenje od 27,20% u odnosu na prethodnu 2023. godinu. Daleko je to nažalost već bilo od broja 400-500 zaposlenih kojim se hvalio u medijima “političar” Mario Lešina. Točnije bliže broju u samom startu, od 40-50, kad je njegov otac Midal kao takav pokrenuo.

Politički snovi: Poduzetnik kao spasitelj društva

Vrhunac Lešinine ambicije dogodio se ulaskom u političku arenu zajedno sa Ivanom Čehokom i Zlatanom Avarom. Koristeći Midal kao dokaz vlastite kompetencije, biračima se nudio kao čovjek koji će “poslovnu logiku” uvesti u javnu upravu. Njegov politički uspon bio je temeljen na premisi: “Ako mogu uspješno voditi veliku firmu, mogu voditi i grad/regiju.”

Međutim, dok je on, slučajno ili ne, trošio energiju na kampanje i političko pozicioniranje, unutar Midala počele su se pojavljivati prve pukotine. Kritičari su tada tiho upozoravali da se iza blještavih PR objava kriju problemi u poslovanju i zanemarivanje osnovnog poslovanja i upitne odluke koje su polako nagrizale kapital tvrtke. Možda je, kako nam neki ukazuju, upravo ulaz u politiku trebao spasiti Midal? Isisavanje proračuna nije ništa novo. Samo se kao obrazloženje navedu kao mogući otkazi, kao nebrojeno puta do sada stvar bi trebala funkcionirati. No nije uspjelo, politički krah i vezanje uz političara kojeg prate afere nisu Lešini ni Midalu donijele ama baš ništa.

Lešina kao poduzetnik i gradski vijećnik o Varteksu prije 3 godine: “Da li Varteks kao normalna firma može funkcionirati na tržištu?”

Realnost stečaja: Kada retorika udari u zid

Kraj sage o “uspješnom poduzetniku” stigao je s vijestima o blokadama i, u konačnici, stečaju. Pokazalo se da su godine navodnog procvata nesuđenog političara sa sjeverozapada zapravo bile maska za nagomilane dugove i brojne neplaćene obveze. Radnici, koji su godinama činili okosnicu Midala, odjednom su se našli pred zatvorenim vratima, dok je nekadašnji ponos Lešine postao samo još jedan broj u stečajnoj masi.

Umjesto ponosa Lešine i proizvodnje blokade računa, sudske objave i neisplaćene plaće postale su dio Midala u stečaju.Pad Midala pod vodstvom Marija Lešine nije samo priča o propasti jedne tvrtke. To je studija slučaja o tome kako se naslijeđeni kapital i ugled lako mogu “prokockati” ako se osobna ambicija i politička taština stave ispred odgovornog upravljanja.

Danas, dok se vjerovnici bore za ostatke nekadašnjeg giganta, ostaje pitanje: je li Lešina doista bio žrtva tržišta, ili tek čovjek koji je predugo vjerovao u vlastitu sliku o “uspješnom poduzetniku” koju je sam stvorio, a koju stvarnost na kraju nije mogla podržati?