Bivši gradonačelnik Budimpešte ‘pobjegao’ od Orbána u Hrvatsku

Uistinu, postoje ljudi koji bježe iz svoje domovine u Hrvatsku. Nakon što je dvanaest godina bio na čelu glavnog grada s dva milijuna stanovnika, jedan je čovjek, razočaran politikom Viktora Mihálya Orbána, odlučio napustiti Mađarsku. Mađarski političar, pravnik i sociolog Gábor Demszky služio je kao gradonačelnik Budimpešte od 1990. do 2010. godine. Također je bio jedan od osnivača Saveza slobodnih demokrata (SZDSZ) u razdoblju od 1988. do 2010. godine.

Svoj novi život započinje je u Istri, gdje se trajno nastanio i nema namjeru vratiti se pod vlast tiranina koji je svojim djelovanjem odvojio zemlju od zapadnih vrijednosti. U znak oproštaja, napisao je dirljivo poduže pismo svojoj “demokratski posrnuloj” domovini, Mađarskoj prenosi vijest portal Startnews.hr.

“Zbogom Budimpešta

Otvoreno pismo Évi, izvrsnoj učiteljici gimnazije u Budimpešti

Eve, selim se ovamo u bolji svijet. Da ne vidimo vladu kako pljačka i propada kapitala, izopačenu izopačenost društva, agoniju inteligencije kupljene jeftinim novcem i držane na kratkoj uzici.

Ono što me najviše šokiralo u zlostavljanju koje se dogodilo vama i nama – kada je u proljeće ravnatelj srednje škole proizvoljno izbrisao javni razgovor koji je sa mnom dogovoren iz srednjoškolskog programa – bila je suučesnička šutnja velike većine vaših kolega učitelja i beskrajna korupcija nekih govornika. Da bi ostali u sustavu, moraju lagati sami sebi, a nakon nekog vremena, rastvarajući kognitivnu disonancu, vjeruju u laži. (Iznimka su, naravno, nekolicina učitelja od sedamdeset; mogu ih nabrojati na prste jedne ruke koji su javno izrazili svoje mišljenje. Oni zaslužuju poštovanje i priznanje.) Ali omjer je pogrešan, većina je šutjela, bojeći se za položaj redatelja, pisala je ispričavajuće i glupe stvari.

Svijet je glup, ali možda ćemo doživjeti kraj.
Selim se ovdje u Istru,
Nadam se da ne sam, već sa svojom ljubavlju.
Pišem knjigu i nitko mi ne drži olovku!!

Kod kuće je uništen i John Wesley College. Bio sam njegov učitelj tri godine i tijekom tih šest semestara naučio sam donekle prenijeti svoje znanje o društvenoj segregaciji i kapitalu Budimpešte onima koji su pohađali moje predmete.
Ali bez uspjeha.
Vlasnik potrohosa, vođa vješala, bio je uznemiren slobodnom riječju o Wesleyu. Sravnio ga je sa zemljom, opljačkao, otjerao svoje učitelje. Iako sam nekoliko tjedana organizirao prosvjed zajedno s Gáborom Iványijem, nisam mogao mobilizirati mase s njim.
U redu, dok obrazovanje nije besplatno kod kuće, nemam mjesta u njemu.” počeo je svoje dugo oproštajno pismo ovaj mađar koji je preselio u Hrvatsku i nastavio:

“U mom susjedstvu postoji bečka kolonija, imam prijatelja Nijemca i mnoge druge lijepe poznanike u širem okruženju. Ovaj “mali svijet” je okrugao i udoban i vrijedi u njemu živjeti, a ako imam bilo kakvih problema, jodirani zrak šetnice Lungo Mare, na šetnici Ferenc József I, liječi me.”