Chat kontrola podijelila Europu

Zakon koji je uzdrmao temelje digitalne Europe

U Europi se vodi bitka između zaštite djece i digitalne privatnosti Europska unija već treću godinu raspravlja o prijedlogu zakona koji bi omogućio skeniranje privatnih poruka u aplikacijama za razmjenu poruka radi borbe protiv seksualnog zlostavljanja djece na internetu.

Iako je cilj plemenit zaštita najranjivijih metode koje se predlažu izazvale su žestok otpor tehnoloških tvrtki, stručnjaka za kibernetičku sigurnost i aktivista za privatnost.

Što zakon ko kontroli poruka u stvari predviđa?

Prijedlog, poznat kao CSAM (Child Sexual Abuse Material), predviđa obvezu platformi poput WhatsAppa, Signala, iMessagea i drugih da skeniraju sadržaj poruka svojih korisnika u potrazi za ilegalnim materijalima. To bi trebalo uključivati i obvezno skeniranje slika i videa (poznatog i nepoznatog sadržaja). Mogućnost skeniranja tekstualnih i audio poruka radi otkrivanja grooming ponašanja i tzv. primjenu “client-side scanninga” – skeniranje sadržaja prije nego što se poruka šifrira.

Sukob interesa: Sigurnost vs. privatnost

Hrvatska je formalno podržala prijedlog zakona o obveznom skeniranju privatnih poruka radi borbe protiv seksualnog zlostavljanja djece. Nalazi se među zemljama koje su dale potporu inicijativi Europske komisije, zajedno s Francuskom, Španjolskom, Danskom, Mađarskom i drugima.

Međutim, nakon žestokih kritika oporbe i stručnjaka, Vlada je najavila da će “iznova razmotriti” svoj stav. Premijer Plenković tvrdi da se radi o “histeriji ljevice”, dok SDP upozorava da zakon otvara vrata masovnom nadzoru građana. Ministar Božinović dodaje da odluka još nije konačna, ali ističe da Hrvatska godišnje bilježi 400–500 slučajeva seksualnog iskorištavanja djece.

SDP u Hrvatskoj prikuplja potpise protiv uvođenja tzv. Chat Control uredbe te objašnjava građanima njezine nedostatke i probleme koji mogu nastati.

Dakle, Hrvatska je trenutno u kategoriji “mijenja stav” i inicijalno ga podržava, ali pod pritiskom javnosti i opozicije razmatra povlačenje podrške. Drugim riječima, kao i u svemu ostalom, odlučit će Europske zemlje pa ćemo i mi tako…

Zakon je podijelio EU na dva tabora:

Zaštitnici djece i tijela za provođenje zakona (npr. Europol, ministarstva unutarnjih poslova) podržavaju zakon kao nužan alat za borbu protiv zlostavljanja. Zagovornici privatnosti i digitalne slobode (npr. Signal, X, Meta, nevladine organizacije) upozoravaju da bi zakon doveo do masovnog nadzora i kršenja temeljnih ljudskih prava.

Njemačka, Poljska i Nizozemska predvode protivnike zakona, dok Danska, Švedska, Francuska i Španjolska podržavaju strože mjere.

Tisuće građana diljem Europe pokrenule su kampanju e-poštom, zatrpavši inboxe europarlamentaraca porukama protiv zakona. Tehnološki lideri, uključujući Elona Muska, javno su odbacili prijedlog, tvrdeći da bi “uništio povjerenje u digitalnu komunikaciju”.

Tehnički izazovi: Što znači razbijanje enkripcije?

End-to-end enkripcija znači da poruke može čitati samo pošiljatelj i primatelj. Ako se uvede obvezno skeniranje, to bi značilo da aplikacije moraju imati pristup sadržaju prije šifriranja što otvara vrata zloupotrebama, hakiranju i gubitku povjerljivosti. Privatnosti u chatu više ne bi ni bilo.

Stručnjaci iz tog područja upozoravaju da bi se time kompromitirale i druge usluge koje ovise o enkripciji bankarstvo, zdravstvo, poslovna komunikacija. Jednostavnog rješenja nema kao ni objašnjenja za primjenom kontrole.

Borba protiv seksualnog zlostavljanja djece mora biti prioritet, ali pitanje je po kojoj cijeni? Ako zakon prođe u najstrožem obliku, mogao bi promijeniti način na koji Europa gleda na digitalna prava. Ako padne, EU će morati pronaći nove načine za zaštitu djece bez ugrožavanja slobode komunikacije.