Barbara Ušković
Iznajmljena dvorana, 50-100 gostiju, photo-corner, torta‐tema, snimanje dronom. I pitamo se: je li to i dalje čin vjere ili „event”?
Bliži se vrijeme Božića, vrijeme tople čokolade, cimeta i debelih, štrikanih čarapa. Vrijeme okupljanja po kućama, gledanja božićnih filmova i listanja obiteljskih fotoalbuma. Baš sam nedavno, šaltajući po hrpici starih albuma, pronašla fotkicu jednostavnog stola punog hrane, dvorišta okupanog suncem, mene mrvičastu u bijeloj haljinici s kumovima i roditeljima. Fotografija prikazuje proslavu krštenja s desetak osoba, suncem i svečanim stolom. Ništa više, ništa manje. Nasmijani ljudi i događaj iza kojeg je ostalo svega par fotografija. Natjeralo me da se zamislim.
Kad sam zadnji put vidjela takvo krštenje?
Kad sam zadnji put vidjela da neki obred, primjerice krštenje djeteta, prva pričest ili krizma – nije beskrajno provučen po društvenim mrežama od fotografija ukrasa, dekora, hrane pa sve do mali milion fotografija obreda?
1. Od obreda do produkcije
Krštenje je nekad bilo skromno i privatno, a danas često izgleda kao gala proslava: iznajmljena sala, dekoracije, torta s temom, fotografi koji prate svaki trenutak.
Prva pričest ili krizme počinju nalikovati mini-svadbama: glazba, restoran, pokloni vrijedni tisuće eura.
Vjenčanja su već i ranije bila veliki događaji, ali sada postaju „wedding industrija” u punom smislu: influencer-stil dekoracija, Instagram-pozivnice, hashtagovi. Kako se dogodilo da „kumovi, obitelj, ručak”, postane „photobooth, personalizirane torte, dron snimka, livestream za one koji nisu mogli doći”?
Kako čin religijskog slavlja može postati cjelotjedni sadržaj za feed, a ne trenutak za najbliže? Sve to stvara dojam da je važniji spektakl nego sam čin, poruka ili zajedništvo. Intimu je zamijenio spektakl. Gdje je nestala skromnost, gdje je nestao smisao?
Zanimljivo je kako su i veliki blagdani promijenili ton. Božić i Uskrs sve više su fokusirani na „instagramične” trenutke: raskošno uređen dom, stilizirane fotografije, pokloni. Valentinovo i Dan žena sve manje odraz pažnje, više potraga za idealnim darom. Pored tradicionalnih religijskih događaja, pojavili su se i novi trendovi koji dodatno potvrđuju komercijalizaciju slavlja. „Gender reveal” zabave (nekad ekskluzivnost SAD-a) kod nas sve češće uključuju dimne bombe, vatromet, tortu s iznenađenjem i profesionalnog snimatelja. Baby shower, nekada gotovo nepoznat običaj, danas se doživljava kao gozba prije rođenja: dekorirane prostorije, pokloni, društvene mreže pune slika. Proslave godišnjica veze, mature, diplome – sve postaje event s pozivnicama, iznajmljenim prostorom, dekoracijama koje se biraju po Pinterestu. Središte više nije obitelj, nego publika – gosti, lajkovi i videozapisi.
2. Gubitak smisla je gubitak istine
Ljudi danas planiraju događaje ne prema značenju, nego prema vizualu. Jel’ fotogenično? Ima li „moment za story”? Jel’ dovoljno dekorirano da bude „viralno”? Hashtagovi, tagovi, repostovi – sve to je dio kalkulacije. Industrija event-planiranja je procvjetala: profesionalni organizatori, usluge „savršene proslave”, influenceri koji preporučuju „teme za krštenje” ili „must-have dekor za pričest”.
Kad slavlje postaje projekcija za publiku – što ostaje od momenta u kojemu se radi o zajednici, vjeri, obitelji? Kada se izbor prostora, dekoracija i poklona donose prema algoritmu ili trendu, a ne prema srcu, možda gubimo ono što je slavlje nekad značilo: zaustaviti se, zahvaliti, biti s onima koji su nam najbliži.
Jel’ to slavlje za dijeliti ili za doživjeti?
3. Zašto se to događa?
Komercijalizacija slavlja ima dvije strane. S jedne – može pružiti radost, zajedništvo, mogućnost okupljanja većeg broja ljudi. S druge – stvara pritisak, trošak, natjecanje i može isprazniti smisao. Digitalna ekonomija i kult spektakla potaknuli su da se „sadržaj” mjeri brojem pregleda, lajkova i dijeljenja. Svaki događaj može biti sadržaj. Slavlje nije samo za prisutne – već za mreže. Pritisak usporedbe je velik: ako nisi „on trend”, nisi dovoljno dobar.
Psihološki, ova dinamika nije nevažna. Istraživanja pokazuju da konstantna izloženost idealiziranim vrstama sadržaja potiče tzv. Upward comparison – uspoređivanje s onima koji su „bolji” ili čiji život izgleda savršeno (Opoku, D et al.,2025). Ljudi traže potvrdu – „koliko je moj event bolji nego tvoj?”. Taj fenomen uvelike je potaknut algoritmima i vizualnim medijima
Kada slavlje postane predstava za društvene mreže, ne samo da slavljenik doživljava pritisak da sve bude „wow”, nego i gosti i promatrači osjećaju vrijednosni pritisak. Osjećaj autentične zajednice može nestati.
Daljnja istraživanja pokazuju da pretjerano korištenje društvenih mreža, bez svjesnog upravljanja, može biti povezano s anksioznošću, depresijom i s osjećajem manjka vlastite vrijednosti. (Dinh, T.C.T., Lee, Y.,2025) Komercijalizacijom događaja dolazi i do promjene kulturnih očekivanja. Tako skromnost i zajedništvo ustupaju mjesto estetici i fotkama. Kad proslava počne biti usmjerena na feed, a ne na obred, možemo govoriti o fenomenu gdje se ritual izgubio u „performansu”.
4. Kako ponovno vratiti smisao?
Vrijeme je da se prisjetimo što zapravo slavimo. One bitne funkcije religijskih slavlja. Poput zajedništva i vjere. Zajedništvo je puno više od dekoracija i novca, više od fotkica i trenda. Zajedništvo je duh koji nas sve drži na okupu. Zajednica je naša snaga. Vjera je razlog nastanka događaja. Slavlje je napravljeno da bi slavilo vjeru. A zahvalnost ? A prisutnost? A bliskost? Koliko smo zaboravili cijeniti dane trenutke slavlja? Cijeniti stvari koje imamo, ljude koje su oko nas? Prioritet treba biti prisutnost, ne perfekcija. Manje je ponekad više – fotografije su uspomena, ali slavlje je doživljaj. Obiteljska i vjerska slavlja mogu se planirati s vrijednostima na prvom mjestu – prostor koji je udoban, ali ne pretjeran; dekor koji odgovara a ne dominira; snimanje koje služi dokumentiranju, ne performansu. Potaknimo sebi i drugima svijest o digitalnoj prisili: nije obaveza da svaki trenutak bude „instagramičan”.
Zapitajmo se slavimo li da budemo viđeni ili da budemo prisutni?
Inače nam ostaje samo spektakl.
Izvor fotografije: Chitto Cancio,Unsplash
Literatura:
1. Opoku, D., Donkor, C., Yeboah, J. N. O., & Quagraine, L. (2025). Navigating the relationship between social media use and mental health in the digital age. Discover Mental Health, 5, 149. URL: https://link.springer.com/article/10.1007/s44192-025-00285-4?utm
2. Samra, A.,Warburton WA, Collins AM. Social comparisons: A potential mechanism linking problematic social media use with depression. J Behav Addict. 2022 Jun 2;11(2). National Library of Medicine. URL: https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/35895606/
3. Dinh, T.C.T., Lee, Y. (2025.) Understanding the psychological drivers of online self-presentation: a survey study on social media exposure, social comparison, social network type and FOMO. BMC Psychology 13, 781
URL: https://doi.org/10.1186/s40359-025-03117-w
4. Science News Today (2025).How Social Media Skews Self-Esteem: The Psychology of Comparison. URL: https://www.sciencenewstoday.org/how-social-media-skews-self-esteem-the-psychology-of-comparison?utm
Ivana Novak
A.Karlovic
