Ika-Josipa Liptak
Kada sam ja bila manja, a moja majka u pokušajima da od mene učini poslušno dijete koje zna reda. Koliko je god pokušavala obuzdati me, utjerati u kuću iz dvorišta ili s igrališta, ja sam se uvijek nekako izmigoljila i završila na obližnjem stablu, brdu ili bilo gdje samo da nije u kući.
Glavna nam je kazna bila zatvaranje u kuću, pisanje zadaće dok je vani lijep i sunčan dan ili jednostavno vremenski uvjeti koji nisu dozvoljavali egzibicije kojima smo društvo i ja često pribjegavali. Danas, kada sam ja u ulozi majke, iskreno bih voljela da ti problemi i danas postoje.
Svoju djecu odgajam bez ekrana, maksimalno izvan kuće u dvorištu, ali nemoguće je ne primijetiti kako se cijeli obrazac ponašanja djece promijenio kroz nekoliko generacija. U redu, moja su djeca još mala, tek u nižim razredima, a ni sama ne znam koliko ću moći provoditi ovaj režim bez tehnologija i ekrana u ikakvom obliku, ali se svakako trudim približiti ih prirodi, vrtu, cvjetnjaku, sadnji povrća koje će si sami kasnije pripremiti. Pokušavam ih učiti uživati u običnoj šetnji u tišini, mislima, trčanju bez razloga i povoda.
Kada gledam svoju djecu danas, shvaćam koliko je taj „luksuz slobodnog vremena“ koji sam imala u djetinjstvu postao rijetkost. Zamijenjeni su digitalnim svjetovima, gdje se zamišljeni prijatelji i igre na ekranu natječu sa stvarnim, fizičkim aktivnostima. S obzirom na to koliko je svijet danas drugačiji, pritisak je veliki. Svakodnevno se suočavam s izazovima kako održati ravnotežu između njihova interesa za tehnologiju i želje da imaju mobitele poput svojih prijatelja i moje želje da rastu u svijetu gdje je bliskost s prirodom, tjelovježbom i stvarnim, senzornim iskustvom važnija od bilo kojeg zaslona. Kao roditelj, osjećam koliko je važno da im pružim mogućnost da se igraju vani, da posade svoju biljku i dožive radost berbe, da vide kako tlo postaje plodotvorno pod njihovim rukama. To je, zapravo, nešto mnogo važnije od bilo kojeg gadgeta ili igre na tabletu. To je lekcija o tome kako njihov svijet doista funkcionira, od sijanja sjemena do uživanja u plodovima vlastitog rada. Uz svaku sadnicu koju posade, zajedno učimo o procesu rasta, o strpljenju, ali i o tome kako oni sami mogu utjecati na svoj svijet.
Sjećam se kako sam i sama osjećala taj neobuzdani poziv prirode, onaj trenutni nagon da izađem van, da se povezujem s nečim stvarnim i živim. Iako tada možda nisam imala svijest o važnosti tog trenutka, sada, gledajući svoje mališane, shvaćam da im želim omogućiti isti osjećaj slobode onaj koji proizlazi iz jednostavne igre u prirodi. Svi mi imamo svoju jedinstvenu vezu s okolišem, i mislim da djeca, ako im se dopusti, mogu razviti tu snažnu povezanost na vrlo osoban način.
Zatvoreni prostori, virtualne igre i ekranizirani svjetovi postali su glavna „igračka“ većine današnjih mališana, dok je kontakt s prirodom i svijest o podrijetlu hrane postala sekundarna. No, upravo su ti trenuci s prirodom, od igre na otvorenom do vrtlarenja, značajni za njihov cjelokupni razvoj, socijalizaciju, fizičko zdravlje, pa čak i emocionalnu ravnotežu.
Odgoj u skladu s prirodom
Odgoj djece u skladu s prirodom ne podrazumijeva samo promicanje fizičkog kontakta s vanjskim svijetom, već i učenje o održivosti, ekologiji, hrani i zdravlju. Prvi korak prema tome je stvaranje okruženja u kojem su djeca poticana da istražuju, učestvuju u praktičnim aktivnostima i razvijaju osjećaj odgovornosti prema prirodi i svijetu oko sebe. Takav odgoj također uključuje razvijanje dubokog poštovanja prema životnoj sredini i razumijevanje kako ljudski postupci utječu na planet.
Biti u kontaktu s prirodom pozitivno utječe na dječji razvoj u mnogim područjima, od fizičkog zdravlja do emocionalnog blagostanja. Redovito boravljenje na svježem zraku, učenje o biljkama, životinjama i ekosustavima oblikuje djecu u svijesti o važnosti očuvanja okoliša. Takav odgoj također potiče djecu da postanu odgovorni potrošači i građani, svjesni kako njihovi postupci mogu oblikovati svijet u kojem živimo.
Važnost vrtlarenja za djecu
Vrtlarenje s djecom nije samo način kako ih povežemo s prirodom, već nudi i bezbroj mogućnosti za učenje kroz igru. Započeti vrt s djetetom može biti izuzetno nagrađujuće iskustvo jer djeca mogu iz prve ruke vidjeti kako biljke rastu, kako se brinuti o njima i kako prirodni ciklusi funkcioniraju.
Evo nekoliko razloga zašto je vrtlarenje važno za razvoj djece:
- Razvija motoričke vještine
Sadnja sjemena, kopanje rupe, zalijevanje i briga za biljke poboljšavaju finu i grublju motoriku. Djeca uče kako koristiti alat, ravnotežu tijela i usmjerenje prilikom obavljanja različitih zadataka. - Poticanje odgovornosti
Kao i svaka druga odgovornost, i vrtlarenje zahtijeva od djeteta da redovito zalijeva biljke, pazi na njih i brine se za njihov rast. Vrtlarenje podučava djecu odgovornosti i važnosti svakodnevnih zadataka. - Učenje o prirodnim ciklusima
Vrtlarenje je izvrstan način kako djeca mogu naučiti o životnim ciklusima biljaka, od sjemena do odrasle biljke. Također mogu vidjeti kako različite vremenske uvjete (sunce, kiša) utječu na rast biljaka, te razviti razumijevanje za osjetljivost ekosustava. - Razvijanje strpljenja
Biljke ne rastu preko noći, a djeca koja se upuste u vrtlarenje brzo će naučiti vrijednost strpljenja. Biti svjesni da priroda ima svoje ritmove i cikluse pomaže djeci u učenju da ne mogu uvijek imati sve odmah. - Poticanje kreativnosti
Vrtlarenje može biti izraz kreativnosti, bilo da se radi o dizajnu vrta, odabiru biljaka koje će se saditi, ili stvaranju malih vrtnih projekata. Djeca mogu biti inovativna u svojoj organizaciji prostora, izboru boja i vrstama biljaka koje odaberu. - Učenje o zdravlju i prehrani
Jedan od najvažnijih aspekata vrtlarenja s djecom je mogućnost izravnog povezivanja s hranom koju jedu. Djeca mogu naučiti kako nastaje hrana, od plodova koji rastu na biljkama do njihove obrade u obroku. Ovo iskustvo može djeci pomoći u razumijevanju važnosti zdrave prehrane, i dovesti do većeg interesa za jesti voće i povrće.
Kako vrtlarenje povezuje djecu s hranom?
Mnogi moderni mališani nemaju pojma odakle dolazi hrana koju svakodnevno konzumiraju. Mnoge namirnice dolaze iz supermarketa, pakirane i spremne za konzumaciju, bez da djeca shvate proces njihove proizvodnje. Učenje o vrtlarenju omogućava djeci da povežu „živu“ hranu, odnosno biljke koje rastu u tlu s onim što nalaze na tanjuru.
Za djecu, vrtlarenje je konkretan način kako razumjeti odakle dolazi hrana. Oni mogu vidjeti proces rasta sjemena, od zalijevanja do branja, što im pomaže shvatiti povezanost između prirodnih resursa i njihove prehrane. Kada djeca sami uzgajaju povrće, plodove ili začinsko bilje, osjećaju ponos što su sudjelovali u njihovom rastu, što povećava vjerojatnost da će više cijeniti hranu koju jedu.
Osim toga, mnoge studije pokazuju da djeca koja sudjeluju u vrtlarenju razvijaju zdravije prehrambene navike. Uče prepoznavati sezonske plodove, okusiti hranu koju sami posade, a ponekad se otvore i za isprobavanje novih, zdravih jela. Istraživanja također pokazuju da djeca koja sudjeluju u vrtlarenju imaju veću sklonost jedenju povrća i voća, što je ključ za zdravlje u razvoju.
Prednosti vrtlarenja na emocionalnu i mentalnu dobrobit
Vrtlarenje ima pozitivan učinak i na emocionalno zdravlje djece. To je aktivnost koja smanjuje stres, potiče osjećaj postignuća i daje djeci priliku da se opuste i uživaju u tišini prirode. Osim toga, vrtlarenje može biti terapeutski alat, osobito za djecu koja imaju problema s koncentracijom ili emocionalnim poteškoćama. Djeca koja su u kontaktu s prirodom imaju bolju emocionalnu otpornost. Posjedovanje „živog“ prostora za istraživanje, brigu i igru može djeci pomoći da se lakše nose sa stresom i tjeskobom. Učenje o biljkama i prirodi također im pomaže u razvijanju empatičnosti i pažnje prema životnim bićima.
Omogućite djeci da provode vrijeme na otvorenom, najviše što u danu mogu. Sunce i priroda su najbolji terapeuti. Dajte im zemlju u ruke, neka se uprljaju, neka posade cvijet. Jer, na kraju krajeva, kad pogledam unazad, tih dana kada smo mi, djeca, vodili ratove s roditeljima kako bismo ostali vani, zapravo smo oblikovali svoju unutarnju povezanost s prirodom i svijetom oko nas. To je nešto što želim prenijeti na svoju djecu da nauče ljubiti prirodu, ne samo iz praktičnih razloga, već iz unutarnje potrebe da je razumiju, poštuju i, što je najvažnije, uživaju u njoj.
Ivana Novak
A.Karlovic
