A.Karlovic
Ako ste mislili da je europska regulacija već dosegla svoj maksimum, talijanska Sardinija odlučila je dokazati suprotno. Na plaži Punta Molentis uvedena je zabrana suncobrana za sve između 10 i 65 godina — dakle, za gotovo sve koji bi ih realno koristili — uz dodatne mjere koje uključuju ograničenja ručnika kako posjetitelji „ne bi slučajno odnijeli pijesak“ uhvaćen u vlakna. Da, dobro ste pročitali: ručnici su problem jer bi mogli ukrasti nekoliko zrnaca pijeska.
Ovo nije satira. Ovo je stvarnost.
Regulacija koja se pretvorila u karikaturu
Prema odluci lokalnih vlasti, samo obitelji s djecom do 10 godina i osobe starije od 65 smiju ponijeti jedan jedini suncobran . Svi ostali — uključujući trudnice, osobe svijetle puti, ljude s dermatološkim problemima ili jednostavno one koji ne žele završiti u hitnoj — moraju se pržiti na suncu.
Apsurdnost mjere najbolje ilustrira komentar jednog posjetitelja koji je ironično napisao da će „provoditi prekrasan dan na plaži i 20 sati na hitnoj zbog opeklina“ javljaCNN.
Istovremeno, vlasti tvrde da je razlog zabrane sigurnost: prošle godine evakuacija je bila otežana zbog previše suncobrana tijekom požara u okolici . No umjesto da se uvede razumno ograničenje broja posjetitelja ili organiziran raspored, odlučili su — zabraniti hlad.
Ručnici kao kriminalni alat
Ovo nije izoliran slučaj. Sardinija već godinama vodi rat protiv pijeska. Kazne za uzimanje pijeska s plaže dosežu 3.500 dolara , a u nekim zajednicama posjetitelji moraju koristiti slamnate prostirke umjesto ručnika kako ne bi „slučajno odnijeli pijesak“ uhvaćen u vlakna.
Drugim riječima: ručnik je postao prijetnja ekosustavu.
Plaže kao poligon za birokratske eksperimente
Talijanska obalna regulacija već je poznata po bizarnim pravilima, ali posljednjih godina pretvara se u natjecanje tko će smisliti strožu, skuplju ili jednostavno čudniju mjeru. Primjeri:
- vremenska ograničenja boravka na plaži (90 minuta za one koji dolaze brodom)
- rezervacije mjesta na pijesku putem interneta
- zabrane vlastitih stolica i šatora u privatnim beach clubovima gdje dan košta i do 500 €
Sve to stvara dojam da je plaža — nekoć simbol slobode — postala prostor u kojem se posjetitelj tretira kao potencijalni prekršitelj, a ne gost.
Zdrav razum kao najveća žrtva
Opravdanje vlasti da je prenapučenost razlog zabrane suncobrana ima smisla — ali samo dok se ne pogleda kako se problem rješava. Umjesto:
- ograničavanja broja posjetitelja
- uvođenja obaveznih evakuacijskih koridora
- boljeg upravljanja prostorom
odlučili su se za mjeru koja kažnjava sve, a ne rješava uzrok.
U konačnici, rezultat je groteskan: ljudi se moraju izlagati opasnom UV zračenju jer bi njihov suncobran mogao „smetati evakuaciji“ ili „zaklanjati pogled na more“ .
Što ovakve mjere govore o budućnosti turizma?
Ako se ovakav trend nastavi, možemo očekivati:
- plaže bez ručnika
- zabranu torbi jer bi mogle sadržavati pijesak
- ograničenja kretanja po plaži kako se ne bi „uznemirila zrnca“
- plaćanje dodatnih taksi za sjenu, zrak ili pogled
Turizam se pretvara u sterilni, pretjerano regulirani prostor u kojem se posjetitelj tretira kao problem, a ne kao partner.
Zaključak: Kad birokracija izgubi kompas
Zabrana suncobrana za gotovo cijelu populaciju i ograničavanje ručnika zbog nekoliko zrnaca pijeska nisu mjere zaštite okoliša — to su simptomi birokratskog pretjerivanja. Umjesto da se bave stvarnim problemima, vlasti uvode pravila koja su istovremeno neučinkovita i štetna.
A najgore od svega? Ovakve odluke polako normaliziraju ideju da je na plaži — jednom od posljednjih slobodnih prostora — sve zabranjeno osim plaćanja.
Zmaj.info
