J.A.
“Povjerenje građana je teško zadobiti, a lako izgubiti” – izjavio je to na konstituirajućoj sjednici Županijske skupštine Varaždinske županije, novi – stari župan Anđelko Stričak. To izjavljuje osoba koja je mandat, kako je većina nezavisnih medija pisala, dobila temeljem izborne krađe. Naime, postoji opravdana sumnja na prijevaru i krađu lokalnih izbora. Pisalo se da je samo zahvaljujući odluci Ustavnog suda, dakle „neovisnog državnog tijela“, u Varaždinskoj županiji rezultat izbora takav kakav jest. Skandalozan.
Povjerenje građana
Nakon kontrole glasačkih listića, na samo neznatnom broju biračkih mjesta, prednost župana od 96 glasova istopila se na svega 19 glasova prednosti. Kakav bi rezultat tek bio da su se provjerila sva biračka mjesta? Da su se ponovno prebrojili glasački listići, s obzirom na nepobitnu činjenicu da su utvrđne grube nepravilnosti. To, nažalost, nikada nećemo saznati. Nikada nećemo doznati je li župan Stričak doista zadržao povjerenje građana. U nekoj zreloj državi, gdje je građanima stalo tko ih vodi, izašlo bi se na ulice. I ostalo tako dugo dok se svi glasovi ponovno ne prebroje. Nas nije briga. Dakle, povjerenje građana je u potpunosti nebitno, na to možeš pljunuti. Tako dugo dok imaš one koji znaju kako dobro iskoristiti kemijsku olovku, kako pametno i korisno prebrojiti i pribrojiti glasove građana i, na kraju, imati one koji štite tvoju, možebitnu, prevaru.
Nešto je opako pogrešno zapisano u našem genetskom kodu.
Na putu u jednostranačje
I tako na toj svečanoj sjednici okupili se svi oni demokratskim (i nekim drugim ) putem izabrani i položili svečanu prisegu da će prava i obveze vijećnika obavljati savjesno i odgovorno. Možeš misliti! Pa to je već valjda svima jasno. I sam pogled na većinu sastava Skupštine ne ostavlja nimalo prostora za nadu da bi se tamo radilo odgovorno, a kamoli savjesno. To je nešto što se događa uz put, ako baš mora. Važno je namiriti sebe i svoje bližnje. Pa je tako i onaj koji je u izbornoj kampanji izjavljivao da je njegova stranka, ili ono što je od nje ostalo, izvukla pouku iz „Odluka o koaliciji s HDZ-om 2017. bila je kontroverzna. Treba izvući pouke iz toga“, bez kompromisno zasjeo na mjesto predsjednika Skupštine. Koji kralj (i kraljica)! Doista ne znam postoji li netko još uvijek toliko naivan, a da je i tada vjerovao njegovim izjavama. Nadam se da ne. Međutim, nezainteresiranost i apatija biračkog tijela i neutaživi osobni interesi kandidata, i široke mreže s njima povezanih osoba, donose rezultate kakve imamo. I još neki drugi alati. Ali oni nisu tema članka, oni bi trebali biti tema pravosudnih tijela, kada bi bila neovisna i nezavisna. Što očito nisu.
Što se čude? Kao da oni ne bi
Za razliku od mnogih, Dubravko Bilić, novi – stari gradonačelnik Ludbrega jasno je u drugom krugu lokanih izbora komunicirao, da može i s jednima i s drugima. Pretpostavljamo da se valjda radi o tome tko da više? Ili možda mu je važno da se prihvate njegovi projekti i programi?! „Ovo je bitka dva kandidata koji svaki na svoj način mogu donijeti ili jedan nastavak puta ili neku promjenu. Ja želim jednome i drugome puno uspjeha i s jednim i drugim želim imati dobru suradnju upravo zbog te neovisnosti i borbe u gradu Ludbregu. U toj konstelaciji imam s jedne strane HNS koji podržava HDZ, a s druge strane SDP koji u suradnji sa Reformistima koji su isto tako podržavali moga protukandidata. NPS u svakom slučaju zaslužuje mjesto predsjednika Skupštine.“ – izjavio je Dubravko Bilić.
Sve za vlast i utjecaj
Ovakva izjava, iako se i iz nje može iščitati bez kompromisna želja za ostankom na vlasti, barem je iskrena. Njemu su svi radili o glavi, a on može sa svima. Svima oprašta. Tako dugo dok je na vlasti. Dok ima utjecaj. I čemu se onda ova ekipa gubitnika čudi i zgražava? Većina od njih i sama bi, ili se već jednom jest, priklonila vladajućima. I sada bi. Kada bi ponuda bila prihvatljiva. Osim neki iz SDP-a, oni ne bi. Za sada. No, neki im drugi stranački kolege to rade iza scene, ispod stola. I upravo oni od njihovih, koji su i u prošlom sazivu radili savjesno i odgovorno (čitaj: glasno šutjeli), opet su našli svoje mjesto u klupama Skupštine. Neki od njih bi se kod izglasavanja najradije sakrili ispod klupe, nego li digli pločicu PROTIV. Jer oni su, u dubini duše (interesa), ZA.
Siguran put u jednostranačje
Sve je, nažalost, više pojedinaca koji su razočarani u stranke koje im nisu dale prostora za napredak na stranačkoj hijerarhijskoj ljestvici, sami otišli ili su izbačeni. Oni će, željni ostanka na vlasti pod svaku cijenu, građanima i dalje prodavati priče o svojoj neovisnosti, bez kompromisnosti, ali će se uvijek, ili jesu, slizani s pobjednicima. Naivnom i nezainteresiranom narodu će i nadalje prodavati priče – „U Skupštini ćemo nastojati biti glas politike razuma i konkretnih rješenja te očekujemo da će i ostali, bez obzira koja su stranka, biti na strani razuma, morala, ali i razumijevanja prema građanima koji su nas birali“ ili „U potpunosti su prihvatili naše projekte i programe“.
Koje li otrcanosti! To je ta hrvatska demokracija koja godinama tiho propada. To je taj demokratski put u jednostranačje. A nas nije briga.
Zmaj.info
