Požar u kutinskoj Petrokemiji

Prema današnjem izvješću Hine, u srijedu nešto poslije 15 sati izbio je veliki požar u pogonima Petrokemije Kutina. U gašenju požara, uz vatrogasce same Petrokemije, sudjeluju i pripadnici Javne vatrogasne postrojbe Kutina, vatrogasne ekipe iz okolnih mjesta te dobrovoljna vatrogasna društva s područja Kutine.

Zašto u Hrvatskoj gori više nego što se gradi? Požar u Petrokemiji samo je najnoviji u nizu

Veliki požar koji je u srijedu popodne zahvatio pogon kutinske Petrokemije ponovno je otvorio pitanje sigurnosti hrvatskih industrijskih postrojenja. Dok vatrogasci još gase vatru na transportnoj traci ovog kemijskog diva, mnogi se pitaju – zašto naše tvornice tako često gore, a tako rijetko niknu nove?

Požar u Kutini: što se dogodilo?

Dojava o požaru u Petrokemiji stigla je u 15:09 sati, a vatra je zahvatila transportnu traku unutar kompleksa. Na teren su odmah izašle brojne vatrogasne snage – od vatrogasaca Petrokemije, preko JVP-ova Kutina, Sisak i Novska, pa sve do dobrovoljnih društava i pojačanja iz Bjelovarsko-bilogorske županije. Gusti crni dim koji se nadvio nad tvornicom izazvao je zabrinutost među građanima, a gradonačelnik Kutine Zlatko Babić potvrdio je da je zrak lokalno onečišćen te da vjetar puše prema Lonjskom polju.

Petrokemija nije bilo koja tvornica. Riječ je o jedinoj hrvatskoj tvornici mineralnih gnojiva i jednom od najvećih kemijskih postrojenja u regiji, koja u proizvodnji koristi goleme količine prirodnog plina te barata visokorizičnim kemikalijama poput amonijaka i dušične kiseline.

Uzastopni požari: Kronospan, Čazma, Zabok, Šibenik

Nažalost, požar u Petrokemiji nije izolirani slučaj. Posljednjih godina svjedočimo nizu industrijskih požara diljem Hrvatske.

Samo mjesec dana ranije, u kolovozu 2026., buknuo je veliki požar u bjelovarskom Kronospanu, tvornici za proizvodnju drvnih ploča. Zanimljivo, isti je pogon gorio i u ožujku 2024. godine, također u kotlovnici. U lipnju 2025. godine, eksplozija i požar u Drvnoj industriji Čazma odnijeli su tri života, što je najteža industrijska nesreća u novijoj hrvatskoj povijesti. U prosincu 2025. gorio je pogon za recikliranje akumulatora CIAK u Gubaševu kraj Zaboka, a građani su dobili upozorenje da ne otvaraju prozore. Policija je čak utvrdila tehnički uzrok požara u jednoj šibenskoj tvornici još u rujnu 2025. godine – problem na radnom stroju.

Zašto tvornice gore? A zašto se ne otvaraju nove?

Pitanje koje se nameće je – što je zajedničko ovim nesrećama? Odgovor je slojevit, ali vodi do iste točke: starost i (ne)održavanje. Svjedočimo slabom održavanju i zanemarivanju osnovnih protupožarnih mjera. Dodatan problem predstavlja da vatrogasne ekipe kod izlaska na intervencije često naiđu na prostore bez osiguranih mjesta za gašenje što je danas standard u cijeloj Europskoj uniji.

Mnogi hrvatski industrijski pogoni, poput Petrokemije osnovane 1968. godine, izgrađeni su u doba socijalizma. Njihova infrastruktura, strojevi i tehnološki procesi često su zastarjeli i zahtijevaju stalna ulaganja koja u uvjetima nesigurne profitabilnosti izostaju. Uzroci požara često su tehničke prirode – kvar na stroju, istrošenost opreme, nepravilno održavanje. U slučaju drvne industrije, čest je uzrok i zapaljiva drvena prašina.

Paradoks je u tome što upravo ova visoka razina rizika i potreba za investicijama odvraća nove ulagače. Otvaranje nove tvornice u Hrvatskoj zahtijeva golema sredstva, prolazak kroz složene administrativne procedure, ali i suočavanje s percepcijom nesigurnog poslovnog okruženja. Stoga se čini da kružimo u začaranom krugu: stare tvornice gore jer se ne ulaže, a nove se ne otvaraju jer je ulaganje preskupo i rizično. I dok se vatrogasci bore s plamenom, pitanje dugoročne industrijske budućnosti ostaje neriješeno.