Tresetišta čuvaju nesrazmjerne zalihe ugljika

Postoji “neusklađenost” između važnosti tresetišta i njihove trenutne razine zaštite, upozorava nedavno objavljena studija javlja Hina.

Tresetišta su specifična vrsta močvarnih područja u kojima se organski materijal (mrtve biljke, mahovine, posebno tresetnica Sphagnum) nakuplja brže nego što se razgrađuje, stvarajući slojeve treseta. Zbog toga su tresetišta značajna kao ugljični ponori, ali i kao specifični ekosustavi s jedinstvenom florom i faunom.

Unatoč tome što tresetišta pokrivaju samo tri posto kopnene površine Zemlje ovi ekosustavi pohranjuju “neproporcionalnu količinu” ugljika. Autori studije objavljene u časopisu Conservation Letters pokazuju kako su tresetišta ključna skladišta ugljika, budući da mogu spremiti više ugljika nego sva svjetska šumska biomasa zajedno.

Istraživanje je pokazalo da tresetišta čuvaju više ugljika nego sve svjetske šume zajedno – oko 600 milijardi tona. Nasuprot tome, prema podacima UN-ove organizacije za hranu i poljoprivredu FAO iz 2020. šume trenutno pokrivaju otprilike 31 posto kopnene površine Zemlje.

Studija otkriva da usprkos važnosti tresetišta, samo 17 posto ovih močvara spada u zaštićena područja, što je “znatno manji” udio od drugih “ekosustava visoke vrijednosti”, kao što su mangrove šume, slane močvare i tropske šume, piše Carbon Brief.

Više od 22 posto svjetskih tresetišta pod “velikim je ljudskim pritiskom”, a posebno su ugrožene regije u Europi i istočna obala SAD-a. Nadalje, trećina globalnih tresetišta u zaštićenim područjima i na područjima autohtonih naroda još uvijek je pod “srednjim do visokim ljudskim pritiskom”, zaključuje rad.

Tresetišta na našim područjima

Tresetišta također pružaju bezbroj drugih “usluga ekosustava”, poput reguliranja temperature zraka, skladištenja vode i stvaranja staništa za mnoge vrste. Nalaze se na svim naseljenim kontinentima, prvenstveno u visokim geografskim širinama sjeverne hemisfere te u tropima.

Autori studije identificirali su oko četiri milijuna kvadratnih kilometara tresetišta diljem planete. Više od 60 posto toga je “borealno tresetište” koje se nalazi u sjevernim regijama visoke geografske širine, kao što su Kanada, Rusija i Skandinavija, a ostatak se nalazi u temperaturnim ili tropskim regijama.

U Hrvatskoj to su Čorkova uvala u Nacionalnom parku Plitvička jezera, zatim Đon Močvar u Lonjskom polju, u Gorskom kotaru pojavljuju se u Lokvama, Mrzlim Vodicama i u blizini Risnjaka. U Bosni i Hercegovini to je Livanjsko polje, inače jedno od najvećih vlažnih staništa u Europi, zatim Glamočko polje, pa tresetište u Parku prirode Blidinje na visoravni između Čvrsnice i Vran planine te u Nacionalnom parku Sutjeska.

Iako tresetišta na našim područjima nisu opsežna poput onih u sjevernoj Europi, ekološki su vrlo važna jer zadržavaju ugljik, reguliraju vodni režim i podržavaju rijetke biljne i životinjske vrste.

Gubitak tresetišta

Tresetišta se često isušuju ili degradiraju tijekom korištenja u poljoprivredi, a do danas je na globalnoj razini isušeno oko 16 posto tresetišta. Na nekim mjestima treset se namjerno uklanja kako bi se koristio kao gorivo ili plodno tlo. Gubitak tresetišta ima “kaskadne učinke na lokalne vodoopskrbe, poljoprivredu i ribarstvo”, nesrazmjerno utječući na lokalne zajednice.

Autori otkrivaju da je gotovo polovica tresetišta u umjerenim regijama suočena s velikim ljudskim pritiskom, dodajući da su Europa i istočna obala SAD-a pod posebnim stresom. Na drugom kraju ljestvice procjenjuju da je ljudski pritisak nizak u Brazilu, nizinama Perua, Republici Kongo i istočnoj Indoneziji.

“Posebno, nakon što se ispusti u atmosferu, ugljik izgubljen iz tresetišta ne može se obnoviti u vremenskim okvirima koji su važni za sprječavanje opasnih klimatskih promjena”, zaključuju autori. (Andrea Milat)