A.Karlovic
Kad običan smrtnik živi sam, država mu naplaćuje porez. Kad saborski zastupnik živi sam, država mu isplaćuje “naknadu za odvojeni život”. I to nije sve, naknadu prima bez obzira živi li sam ili ss obitelju naravno uz stan koji mu uz sve ostalo dodatno stavimo na raspolaganje i platimo – mi koji nemamo te privilegije ali radimo da bi oni to imali.
Pravna fikcija i kršenje Ustava Republike Hrvatske
Hrvatska je zemlja u kojoj Ustav garantira jednakost svih građana pred zakonom. Članak 14. Ustava RH jasan je: “Svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode neovisno o rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama.” Ali očito ne i ovisno o tome – jeste li saborski zastupnik. Oni su kategorija za sebe, sami sebi određuju kad će raditi, sami sebi određuju koliko će biti plaćeni itd. itd….
Jer dok se vi, dragi čitatelji, sami nosite s troškovima života u Zagrebu (ili bilo gdje drugdje), vaši izabrani predstavnici uživaju pravni režim koji im omogućuje da istovremeno imaju:
-
Plaćeni smještaj u Zagrebu (apartmane, hotele, rezidencije),
-
Neto naknadu za odvojeni život (od 200 do čak 1.000 eura mjesečno),
-
Puna primanja saborskog zastupnika (oko 3.000+ eura neto).
I sve to im je osigurano – čak i ako žive sami i nemaju obitelj.
Što kaže zakon za obične ljude?
Po općim poreznim i radnim propisima (npr. Pravilnik o porezu na dohodak), naknada za odvojeni život postoji s jednim jedinim ciljem: pokriti dodatne troškove radnika koji je odvojen od obitelji – supružnika i djece. Ključna je riječ: obitelj.
Ako ste samac, ako živite sami, ako nemate nikoga na drugoj adresi – nemate pravo na tu naknadu. Točka. Jer nema se od koga odvojiti osim možda od mačke ili psa.
To vrijedi za:
-
građevinca,
-
učiteljicu,
-
liječnicu,
-
policajca,
-
IT-jevca.
Za sve, osim za – saborske zastupnike.
Što kaže posebna “saborska pravila”?
Saborski zastupnici podliježu Odluci o smještaju zastupnika Hrvatskoga sabora u Zagrebu. Ta odluka za kriterij ne uzima obitelj – nego isključivo udaljenost prebivališta od Zagreba (više od 50 km).
To znači:
-
Zastupnik može biti samac, neoženjen, bez djece.
-
Živjeti sam.
-
Imati već plaćeni smještaj u Zagrebu od Sabora.
-
I opet primati naknadu za odvojeni život.
Zašto? Jer se u Saboru pojam “odvojeni život” definira drugačije – kao odvojenost od prebivališta, a ne od obitelji.
Pravna fikcija na štetu poreznih obveznika – apsurd je da su to isti oni koji im to plaćaju.
Argumentacija za ustavnu tužbu u Hrvatskoj:
-
Porezni propisi (Pravilnik o porezu na dohodak) definiraju naknadu za odvojeni život kao naknadu od obitelji – ključna riječ: obitelj .
-
Saborska Odluka o smještaju zastupnika definira uvjet isključivo kao udaljenost prebivališta od Zagreba (više od 50 km) – bez uvjeta postojanja obitelji .
-
Zastupnik samac bez obitelji ne može imati “odvojeni život od obitelji” jer nema obitelji – ali prima naknadu.
-
Običan radnik samac bez obitelji nema to pravo.
To je izravna povreda načela jednakosti pred zakonom iz članka 14. Ustava RH.
Ustavna jednakost: slovo protiv prakse
Ustav kaže: “Svi su pred zakonom jednaki.”
A praksa kaže: “Osim ako si zastupnik – onda ti pišemo posebno pravilo.”
Nazovimo stvari pravim imenom: To je pravno institucionalizirana nejednakost.
Kad bi običan samac bez obitelji zatražio naknadu za odvojeni život od poslodavca, Porezna uprava bi mu je oporezovala ili zabranila.
Kad to isto napravi zastupnik – to se tretira kao zakonita povlastica. A to nije više stvar poreznog detalja. To je pitanje ustavnog načela i političkog morala. Morala onih koji te zakonske odredbe donose i usvajaju: Vla
“Jednakiji” od drugih
Podsjeća na Orwellovu Životinjsku farmu: “Sve su životinje jednake, ali neke su jednakije.”
Dok vi plaćate:
-
stanarinu iz neto plaće,
-
režije,
-
hranu,
-
prijevoz,
Zastupnik koji živi sam ima:
-
plaćen smještaj,
-
naknadu za odvojeni život (koja mu sjeda na račun uz plaću),
-
povlašteni porezni tretman.
I sve to bez ikakvog stvarnog opravdanja osim – jer imamo posebnu odluku.
Što bi Ustavni sud rekao?
Pitanje je vrijeme kada bi netko trebao pokrenuti ustavnu tužbu. Jer argumentacija je jednostavna:
“Ako je naknada za odvojeni život namijenjena pokrivanju stvarnih troškova odvojenosti od obitelji, tada zastupnik samac bez obitelji nema stvarne troškove koje ta naknada pokriva. Ako mu se unatoč tome isplaćuje – riječ je o povlaštenoj materijalnoj koristi koja nema ustavno utemeljenje u načelu jednakosti.”
Ili drugim riječima: Nije problem što zastupnici imaju dobre uvjete – problem je što isti uvjeti ne vrijede za sve.
Nije nezakonito, ali je dublje sporno
Da, ovo je de jure legalno. Ali de facto – to je statusna povlastica koju si je politička “elita” sama za sebe smislila i napisala.
I dokle god postoji pravni sustav u kojem samac zastupnik ima pravo na naknadu za odvojeni život, a samac vozač autobusa nema – nismo još dosegli onu jednakost o kojoj Ustav govori. Pitanje za svakog građanina koji čita ovo nije pravno, nego političko i moralno:
“Želite li više plaćati zastupnike koji žive sami, iako im već plaćate smještaj?” Jer ako je odgovor “ne” – onda više nije stvar zakona, nego stvar toga tko i kako kontrolira one koji donose zakone.
Zmaj info nastavlja pratiti: tko je sve u Saboru potpisao ovakvu odluku i zašto je nitko, evo godinama, nije ukinuo.
Odgovor vjerojatno leži u istoj rečenici: “Jer – mogu.”
Računica je jednostavna: svaki zastupnik koji živi sam i ima plaćeni smještaj u Zagrebu, a prima ovu naknadu – puni svoj džep dodatno na teret poreznih obveznika, iako nema nikakve stvarne troškove “odvojenosti od obitelji” jer obitelji od koje “se odvaja” jednostavno ni nema.
Jedna od takvih je zastupnica Dubravka Novak iz stranke Možemo!, koja uredno kao pravi borac za pravdu kasira ono što običan puk ne smije, baš kao i samac Damir Habijan (HDZ) – sadašnji ministar pravosuđa.
Josip Đakić (HDZ) kao pravi saborski “domoljub” na upit novinara vezano uz to pitanje jer je razveden, a djeca su odrasla no Đakić to tumači ovako: “Sinovi su odrasli, ali kad su nestašni onda su moji.”
Dario Hrebak (HSLS) smatra da saborski zastupnici trebaju biti povlaštena svita i imati dodatne privilegije. S druge strane Arsen Bauk (SDP) se toga odrekao i navodno skuplja potpise za ukidanje. Peđa Grbin (SDP) je koristio dok nije izašlo u javnost da mu i supruga živi u Zagrebu pa se odrekao tog novca.
Piše: Analitički tim / Zmaj info
Zmaj.info
