Barbara Ušković
Naizgled bezazleni algoritmi, WhatsApp grupe ili igre poput Robloxa mogu postati ulazna vrata predatorima i vršnjačkom nasilju. O tome smo razgovarali s voditeljem ureda Centra za sigurniji internet, Ivanom Ćaletom, koji svakodnevno svjedoči situacijama u kojima granice sigurnosti nestaju jednim klikom.
Djeca danas provode više vremena online nego offline. Digitalno okruženje, iako nužno za vrijeme u kojem živimo, donosi i potencijalne rizike. U sigurnosti vlastitog doma, gdje bi se dijete trebalo osjećati najzaštićenije, često vrebaju opasnosti – ističe Ćaleta.
‘Roditelji često misle da je dijete sigurno jer sjedi u svojoj sobi. No opasnost ga može pronaći upravo tamo‘
Navodi kako na platformi poput YouTubea dijete može gledati sadržaj primjeren svojoj dobi, ali YouTube algoritam, vođen svojim sustavom i pravilima funkcioniranja, mu lako može preporučiti video s nasiljem ili uznemirujućim scenama. Isto tako, dodaje kako online video igre poput Robloxa (najpopularnija platforma za online igre danas), koje su djeci glavno mjesto druženja, mogu postati plodno tlo za predatore i počinitelje kaznenih djela na štetu djece.
‘Kroz chat u igri Robloxa, odrasla osoba se može lažno predstavljati kao dječji vršnjak, izgraditi odnos povjerenja s djetetom te ga postepeno navoditi na dijeljenje osobnih informacija, slanje eksplicitnih fotografija ili čak dogovaranje sastanka uživo ‘
Također navodi da školsko okruženje, koje je samo po sebi obavijeno složenim vršnjačkim odnosima, pruža još jednu vrstu plodnog tla za eskalaciju digitalnog vršnjačkog nasilja. Učenici stvaraju WhatsApp ili Viber grupe iz kojih namjerno isključe jednog kolegu, koristeći je kao platformu za ogovaranje, ismijavanje i socijalnu izolaciju koja na žrtvu ostavlja duboke emocionalne posljedice.
‘Učenici formiraju zatvorene WhatsApp ili Viber grupe u kojima se žrtva ismijava ili namjerno isključuje. Snimke poniženja završavaju na TikToku i postaju javna predstava’
Često se žrtva potajice snima i objavi na društvenim mrežama gdje je izložena brojnim pregledima. Za dijete, jedan trenutak srama može postati trauma za cijeli život, govori nam Ćaleta.
U priči o vršnjačkom nasilju dotaknuli smo se poznatog cyberbullyinga tj., kontinuiranih digitalnih uznemiravanja, a govori kako su danas njegovi najčešći oblici slanje prijetećih i ponižavajućih poruka, širenje glasina i kleveta te lažno predstavljanje (otvaranje profila u ime žrtve). Posljedično, sve te radnje mogu uvelike oštetiti žrtvin ugled i društveni status te imati ozbiljne psihološke posljedice.
Seksting i grooming nisu priče iz Amerike, nego stvarnost i u našim školama
Uz vršnjačko nasilje, iznimno ozbiljnu prijetnju predstavlja seksualizacija mladih na internetu, dodaje Ćaleta, koja obuhvaća različite oblike seksualnog uznemiravanja i iskorištavanja. Jedan od najpoznatijih fenomena je seksting, odnosno razmjena seksualno eksplicitnih poruka ili fotografija. Iako ponekad može biti dobrovoljan među adolescentima, često se događa pod pritiskom ili kao posljedica manipulacije. Na to se nadovezuje grooming ili vrbovanje, opasan proces u kojem odrasla osoba putem interneta ciljano gradi emocionalni odnos i povjerenje s djetetom, s krajnjim ciljem seksualnog iskorištavanja, bilo na internetu ili izvan njega.
‘Jedan od najtežih oblika ovih ponašanja je seksualna iznuda, gdje predator ucjenjuje žrtvu prijeteći da će objaviti njezine intimne fotografije ili snimke ukoliko ne ispuni njegove financijske zahtjeve ili ne pošalje dodatni eksplicitni materijal.’
Ističe kako ova ponašanja predstavljaju teška kaznena djela i ostavljaju razorne posljedice na psihičko zdravlje i sigurnost mladih.
Što roditelji mogu učiniti?
Ćaleta naglašava da je uloga roditelja u zaštiti djece u digitalnom svijetu nezamjenjiva i da ne zahtijeva tehničko znanje, već prije svega posvećenost, otvorenost i spremnost na učenje. Ovo su njegovi savjeti:
1. Uspostavite sigurnu i podržavajuću atmosferu u vlastitom domu, gdje dijete zna da može razgovarati o svojim online iskustvima bez straha od kazne ili automatskog oduzimanja uređaja.
2. Povjerenje je ključno jer je strah od kazne najčešći razlog zbog kojeg djeca ne razgovaraju o svojim problemima s roditeljima.
3. Roditelji mogu pokazati iskren interes za digitalni svijet svoje djece, pitati ih koje igre igraju, koje influencere prate i što im se općenito sviđa na internetu.
4. Upravo se kroz opušten razgovor lakše uočavaju rani znakovi potencijalnih problema, poput naglih promjena raspoloženja, povlačenja u sebe, anksioznosti nakon korištenja mobitela ili smanjenog uspjeha u školi.
5. Preporučljivo je korištenje alata za ograničavanje pristupa (Parental Controls) dostupnih na većini pametnih telefona i operativnih sustava, koji omogućuju filtriranje neprimjerenog sadržaja i upravljanje vremenom provedenim pred ekranom (npr. Google Family Link). Također se preporučuje zajedno s djetetom proći kroz postavke privatnosti na svim društvenim mrežama kako bi se osiguralo da su profili zatvoreni za javnost.
Ako situacija izmakne kontroli, pomoć je dostupna. Centar za sigurniji internet ima besplatnu i anonimnu Helpline liniju (0800 606 606). A u slučaju prijetnji ili seksualnog zlostavljanja – roditelji se odmah trebaju obratiti policiji.
‘Dijete mora znati da nije samo’
‘Najveća pogreška je šutnja. Djeca se boje kazne i zato skrivaju svoje probleme. Ako ih roditelji osude umjesto da ih poslušaju, opasnost raste’
Djeca promatraju svijet bezbrižnim i naivnim očima, što je normalno, ali često opasno. Pogotovo u svijetu gdje granice sigurnosti vlastitog doma nestaju u valu kojem upravljaju algoritmi, društvene mreže i online igre.
No, upravo povjerenjem i dijalogom roditelji stječu najjače oružje za borbu protiv online opasnosti novoga vijeka.
Izvor naslovne fotografije: Souro Souvik,Unsplash
Zmaj.info
