Filip Mihalić i gdje je, ako je “umro”? Slučaj koji je razotkrio medijski pokvareni telefon!

Kako je nekritičko prenošenje neprovjerenih informacija stvorilo medijski kaos oko smrti optuženog varaždinskog “poduzetnika”. Sada građani postavljaju dodatna pitanja: Može li krivotvoritelj, ako je živ, sada u nekoj državi krivotvoriti i svoju povijest, životni put i ostalo i krenuti ispočetka? Vjerojatno može – novcem danas možeš kupiti Ime i Prezime.

Slučaj koji je testirao hrvatsko novinarstvo

Kada je 21. srpnja 2026. godine vijest o smrti 27-godišnjeg poduzetnika Filipa Mihalića počela kružiti medijima, malo tko je slutio da će ovaj slučaj postati savršen primjer medijskog pokvarenog telefona – fenomena u kojem se informacija prenosi od medija do medija, pritom gubeći svoju izvornu vjerodostojnost i dobivajući sve više slojeva nesigurnosti i kontradiktornosti .

Filip Mihalić, poduzetnik iz Gornjeg Kneginca kraj Varaždina, već ranije osuđivan za krivotvorenje novčanica, bio je u središtu jedne od najvećih hrvatskih afera iz vremena pandemije koronavirusa. Optužen za organiziranu proizvodnju i prodaju više od 1,3 milijuna krivotvorenih antigenskih testova na COVID-19, zajedno sa svojim ocem Anđelkom Mihalićem, bivšim HDZ-ovim zastupnikom, Mihalić je u posljednje dvije godine postao sinonim za skandal koji je uzdrmavao hrvatsku javnost .

No, način na koji su mediji izvještavali o njegovoj smrti otkrio je mnogo više o stanju hrvatskog novinarstva nego o samom Mihaliću.

Prva karika: Kako je počeo medijski lanac

Sve je počelo objavom u regionalnim Varaždinskim vijestima, novinama koje navodno uživaju određeni kredibilitet u lokalnoj zajednici. Prema dostupnim informacijama, urednik Kruhoberec objavio je očito neprovjerenu vijest o smrti Filipa Mihalića ne navodeći jasno izvor informacije niti preciznu lokaciju na kojoj je do smrti došlo .

Ovdje je napravljen prvi i najvažniji propust – izostala je osnovna novinarska dužnost provjere informacije prije objave. Umjesto toga, vijest je plasirana kao gotova činjenica, bez navođenja pouzdanog izvora ili službene potvrde.

Već u ovom koraku pojavio se i prvi ozbiljan problem – mjesto smrti nije bilo jasno specificirano. Regionalne novine nisu navele gdje je nestali Filip Mihalić navodno “preminuo”, ostavljajući prostor za kasnije kontradiktorne interpretacije.

Lančana reakcija: Copy/Paste novinarstvo na djelu

Već sljedećeg dana, portal Varaždinski.hr preuzeo je vijest. No, umjesto da provjeri informaciju kod službenih izvora, portal je objavu dodatno “obogatio” vlastitim rečenicama i interpretacijama. To je klasičan primjer tzv. “copy/paste” novinarstva – mediji preuzimaju sadržaj jedni od drugih, dodajući vlastite zaključke i udaljavajući se od činjenica.

Ubrzo su se uključili i nacionalni mediji. Index, HRT, Hina, Večernji list – pa su nakon toga gotovo sve važnije hrvatske medijske kuće prenijele su vijest, pozivajući se jedni na druge, umjesto da se obrate Ministarstvu vanjskih i europskih poslova ili drugim službenim izvorima .

Ovaj lančani prijenos stvorio je iluziju da se radi o provjerenoj i pouzdanoj informaciji – ako svi mediji pišu isto, zaključili su mnogi čitatelji, onda vijest sigurno stoji. Upravo je to opasnost medijskog pokvarenog telefona: količina prenošenja zamjenjuje kvalitetu provjere.

Geografska zbrka: Od nepoznate države preko Kolumbije do Dominikanske Republike i Vijetnama

Najveću sumnju u vjerodostojnost informacija unijela je potpuna zbrka oko mjesta događaja. Mediji su se u svojim izvještajima kolebali između nekoliko država, pokazujući da nitko nije provjerio osnovne činjenice.

Prvo su se pojavile neslužbene informacije da je Mihalić preminuo u Kolumbiji. Ova je informacija imala određenu logiku – regionalni tjednik je ranije objavio da je Mihalić godinu i pol dana proveo u Kolumbiji, navodno zbog straha od procesuiranja u aferi s covid-testovima . Početkom 2025. određen mu je istražni zatvor, no prema svemu sudeći, kasnije je ponovno odletio za Kolumbiju.

Međutim, gotovo istovremeno pojavila se i informacija da se tijelo nalazi u Dominikanskoj Republici. U medijima se moglo pročitati kako se “neslužbeno doznaje” da je tijelo u Dominikanskoj Republici, dok se istovremeno spominjala i Kolumbija kao moguća lokacija .

Ova geografska zbrka savršeno ilustrira kako funkcionira medijski pokvareni telefon – svaki sljedeći medij u lancu dodavao je ili mijenjao detalje, udaljavajući priču od eventualne istine.

Institucionalna potvrda sumnje: MVEP nema informaciju

Kada se u cijelu priču uključilo Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, stvar je postala još čudnija. MVEP: “U tijeku su intenzivne provjere te za sada nema službene potvrde navedene informacije o smrti navedenog hrvatskog državljanina. Po primitku potvrde, o istom ćemo vas bez odgode izvijestiti” .

Ova izjava je, zapravo, institucionalna potvrda da se radi o neprovjerenoj informaciji. Da je doista došlo do smrti hrvatskog državljanina u inozemstvu, MVEP bi imao uredan protokol i najvjerojatnije nekakve službene informacije. Činjenica da ministarstvo nema potvrdu – više od jednog dana nakon što je vijest počela kružiti – ozbiljno dovodi u pitanje vjerodostojnost cijele priče.

Dodatno, Index je poslao upit i Veleposlanstvu Hrvatske u Brazilu, koje je nadležno za Kolumbiju. Odgovor je bio jednako mlak – iz veleposlanstva su uputili na Ured glasnogovornika Ministarstva vanjskih i europskih poslova . To sugerira da ni diplomatsko-konzularna mreža nema jasnu informaciju o tome da li se i što se dogodilo.

Tko je Filip Mihalić? Povijest skandala

Da bismo razumjeli zašto je priča o Mihalićevoj smrti izazvala toliko interesa, potrebno je osvrnuti se na njegovu kontroverznu poslovnu karijeru i sudsku povijest.

Od srednjoškolskog “poduzetnika” do milijunskih poslova

Filip Mihalić u poslovni je svijet ušao navodno još kao srednjoškolac, kada je pokrenuo tvrtku Buryen i počeo se baviti uvozom tekstila iz Kine. Prihodi tvrtke bili su gotovo nikakvi do 2020. godine, kada je Hrvatsku i cijeli svijet zahvatila pandemija koronavirusa. Ops, uz politički poguranac očito poduzetništvo je krenulo.

Te je godine Mihalićeva tvrtka završila s 442.000 eura prihoda, a sljedeće s čak 3,47 milijuna eura . Ovaj nevjerojatni rast poslovanja, nije bio sumnjiv Poreznoj upravi i bio je izravno povezan s nabavom i prodajom medicinske opreme, posebno brzih antigenskih testova za COVID-19.

Krivotvoreni testovi: Kako je funkcionirao sustav

Prema optužnici koju je podiglo Državno odvjetništvo u prosincu 2025., Mihalić i njegov otac organizirali su proizvodnju i prodaju više od 1,3 milijuna krivotvorenih antigenskih testova na COVID-19, čime su ostvarili protupravnu zaradu od gotovo 450.000 eura. Da l je netko umro zbog njih ili ne naravno nije poznato, kao ni ukupna zarada na lažnim testovima. Očito dosta, vozio se Lamborghini, vozio se Mercedes…

Sustav je funkcionirao na sljedeći način: firma mladog Mihalića prvo je testove za koronu uvozila od licenciranog proizvođača iz Kine, tvrtke Xiamen Boson Biotech. No u jednom je trenutku, tijekom 2022. godine, Mihalić uz pomoć svojih turskih veza pokrenuo vlastitu proizvodnju gotovo identičnih testova u jednoj istanbulskoj tvornici. Na tim testovima stajala je oznaka kineske firme Xiamen, iako su proizvedeni u Turskoj i s kineskom firmom nisu imali veze.

Proizvodili su cijeli sadržaj Bosonovog pakiranja, osim štapića za testiranje koje su morali nabavljati odvojeno, od druge kineske firme. Krivotvoreni testovi zatim su prepakiravani u Varaždinu i plasirani na hrvatsko tržište .

Od Mihalićeve firme testove su nabavljale bolnice, domovi zdravlja, zavodi za javno zdravstvo i Ravnateljstvo za robne zalihe . Time su ugroženi životi nepoznatog broja ljudi koji su koristili nekvalitetne i neprovjerene testove.

Ranija osuda za krivotvorenje novca

Ono što dodatno komplicira sliku jest činjenica da je Filip Mihalić već ranije bio osuđivan za kazneno djelo krivotvorenja novca. Varaždinski sud potvrdio je da je protiv Mihalića proveden kazneni postupak zbog kaznenog djela krivotvorenja novca u produljenom trajanju .

Mihaliću je od 11. veljače 2020. godine izrečen pridržaj izricanja maloljetničkog zatvora u trajanju od jedne godine. Sud prema zakonu može izreći da je maloljetnik kriv za kazneno djelo i istodobno pridržati izricanje kazne maloljetničkog zatvora kad smatra da se izricanjem krivnje i prijetnjom naknadnog izricanja kazne može počinitelja odvratiti od daljnjih kaznenih djela .

Drugim riječima, Mihalić je proglašen krivim, ali nije išao u zatvor – i to iste 2020. godine kada je krenula pandemija i kada je krenuo u milijunske poslove s državom .

Život na visokoj nozi

Unatoč, odnosno možda upravo zbog kontroverzne poslovne karijere, Mihalić je živio luksuznim životom. Vozao je bijeli Lamborghini Huracan s personaliziranim tablicama, koji vrijedi najmanje 350.000 eura. Uz to je imao i Mercedes G klasu 500, također s personaliziranim tablicama na kojima su njegovi inicijali. Novi takav automobil košta više od 186.000 eura .

Skupi automobil kupio je od Matea Šarića, sina hrvatskog tajkuna i vlasnika tvrtke West Tech Marijana Šarića, čija je jedna od djelatnosti upravo prodaja medicinske opreme. Slučajno? Možda!

Medijski pokvareni telefon: Kako funkcionira fenomen

Slučaj Filipa Mihalića savršeno ilustrira kako funkcionira medijski pokvareni telefon. Radi se o procesu u kojem informacija prolazi kroz više medijskih karika, pri čemu svaka karika dodaje, mijenja ili gubi dio izvorne informacije, rezultirajući konačnim proizvodom koji može bitno odstupati od istine.

U ovom slučaju, proces je izgledao ovako:

1. Lokalni medij objavljuje neprovjerenu informaciju o smrti

2. Regionalni portal preuzima vijest, dodajući vlastite detalje

3. Nacionalni mediji prenose vijest, pozivajući se na prethodne izvore

4. Svaka karika dodaje ili mijenja detalje (lokaciju, okolnosti)

5. Nastaje zbrka oko osnovnih činjenica – gdje se događaj zbio?

Ovaj proces dodatno je potpomognut medijskom utrkom za što bržom objavom točnost informacije nije im bitna. U digitalno doba, kada je brzina često važnija od točnosti, mediji sve češće objavljuju neprovjerene informacije, nadajući se da ih konkurencija neće preteći.

Kada se u priču uključila i politička dimenzija – Mihalić je član HDZ-a, a otac mu je bivši HDZ-ov zastupnik – stvar je postala još osjetljivija. Mediji su u utrci za ekskluzivitetom zaboravili na osnovna novinarska načela.

Pravni aspekt: Što kaže zakon o krivotvorenju testova

Krivotvorenje medicinskih proizvoda, posebno u vrijeme pandemije, predstavlja teško kazneno djelo koje ugrožava živote ljudi. U ovom slučaju, DORH je Mihalića i njegovog oca teretio za organiziranu proizvodnju i prodaju krivotvorenih testova.

Optužnica je obuhvaćala razdoblje od 26. kolovoza 2022. do 25. svibnja 2023., a radilo se o djelovanju na području Varaždina i u Turskoj. Kao odgovorne osobe trgovačkog društva iz Varaždina, koje je bilo uvoznik brzih antigenskih testova od proizvođača iz Kine, organizirali su proizvodnju neoriginalnih testova koji oponašaju sastav, izgled i pakiranje originalnih testova .

Uz to, Mihalića se teretilo da je od siječnja 2023. do studenoga iste godine u Varaždinu, radi prikrivanja porijekla protupravno stečenog novca u iznosu od 445.932 eura, isplatio sebi taj iznos, a potom ga predao u banku radi oročenja .

Lekcija o medijskoj odgovornosti

Slučaj Filipa Mihalića i medijskog pokvarenog telefona koji je uslijedio nakon vijesti o njegovoj smrti, donosi nekoliko važnih pouka:

Prvo, mediji moraju vratiti provjeru činjenica u središte svog djelovanja. Brzina objave ne smije biti važnija od točnosti informacije. Kada regionalni medij objavi neprovjerenu vijest, a zatim je preuzmu nacionalni mediji bez dodatne provjere, nastaje lanac dezinformacija koji je teško prekinuti.

Drugo, čitatelji moraju razviti kritički odnos prema medijskim sadržajima. Kada više medija prenosi istu vijest pozivajući se jedni na druge, to ne znači da je vijest istinita – to može značiti samo da su svi prepisali od istog neprovjerenog izvora.

Treće, institucije poput Ministarstva vanjskih poslova trebale bi brže reagirati na medijske spekulacije, osobito kada se radi o životu i smrti hrvatskih državljana u inozemstvu. Jasnim i pravodobnim priopćenjima mogli bi spriječiti širenje dezinformacija.

Na kraju, slučaj pokazuje koliko je važno da mediji ostanu neovisni i profesionalni, osobito kada izvještavaju o osobama koje su povezane s političkim strankama ili su u središtu kaznenih postupaka. Samo dosljednom primjenom novinarskih standarda moguće je izbjeći situacije u kojima mediji, umjesto da rasvjetljavaju, dodatno zamagljuju stvarnost.

Što se tiče same vijesti o smrti Filipa Mihalića – ona, prema riječima Ministarstva vanjskih i europskih poslova, zasad nije službeno potvrđena. U trenutku pisanja ovog članka, nitko sa sigurnošću ne može reći gdje se Mihalić zapravo nalazi – u Hrvatskoj, Kolumbiji, Dominikanskoj Republici ili negdje treće. Ono što se sa sigurnošću može reći jest da je način na koji su hrvatski mediji izvještavali o ovom slučaju – od Varaždinskih vijesti do Hine, Indexa i HRT-a – savršen primjer medijskog pokvarenog telefona koji bi trebao zabrinuti sve koji vjeruju u važnost odgovornog novinarstva.