Homologacijska i stvarna potrošnja goriva

Velik je broj pitanja, reakcija, polemika i rasprava na temu da se stvarna potrošnja automobila na cesti često razlikuje od podataka u tehničkom certifikatu. Jedan od razloga zbog može nastati razlika u potrošnji goriva da se stvarna potrošnja značajno razlikuje od podataka u tehničkom certifikatu skriva se u nizu činjeničnih podataka.

Osnova za procjenu je metoda utvrđivanja podataka o potrošnji u tehničkom certifikatu vozila dobije se u trenutku homologacije vozila, a prema Direktivi EU koja vrijedi u EU i svim državama članicama. Tako i u Hrvatskoj. Sami podaci o potrošnji goriva za nova vozila zapravo se ne mjere, već se izračunavaju određenim postupcima iz izmjerenih emisija CO2 ispušnih plinova u vožnji. Izvješće za svako vozilo postoji kod ovlaštenog ispitnog laboratorija.

To implicira da je navedene “homologacijske” podatke o potrošnji lakše dobiti jer radi se o laboratorijskom mjerenju bez potrebe za stvarnim radom. Samo je mjerenje ponovljivo zahvaljujući jasno definiranoj metodologiji. Međutim, zbog ovih laboratorijskih uvjeta, podaci se mogu značajno razlikovati od stvarne izmjerene potrošnje u radu.

Brojni su razlozi zbog kojih se ove informacije uopće dobivaju i navode u ovim okolnostima, kada njihova vrijednost često ne odgovara stvarnosti. Naime, radi se o određivanju relativno točnih vrijednosti potrošnje goriva za usporedbu pojedinih vozila, određivanjem emisija CO2 koje ta vozila proizvode u točno definiranom ciklusu vožnje, a time i koju relativnu količinu goriva troše.

Sami su uneseni podaci vrijednost koja označava potrošnju vozila tijekom takozvanog ciklusa emisija u vožnji, ali samo za usporedbu s drugim vozilima, a ne za radnu vrijednost. Vrijednost navedene potrošnje stoga su prikladan pokazatelj za odlučivanje o tome hoćete li pri kupnji automobila imati veću ili manju potrošnju u usporedbi s drugim automobilima.

Prilikom prodaje novih vozila postoji i obveza objave tih podataka u sažetku kako bi se kupcu omogućilo donošenje odluke o kupnji vozila. U idealnim uvjetima vozila su u dobrom tehničkom stanju, s istom konfiguracijom vozila tj. identičnom opremom i dizajnom vozila, veličinom i tipom te napuhavanjem guma i naplataka, prijenosnim omjerima, stvarnom težinom vozila itd. kao i u laboratorijskim mjerenjima s istom vožnjom kao što je definirano ciklusom vožnje, stvarna potrošnja i zabilježeni podaci dakle mogu bi biti znatno niži od stvarnih na cesti.

Razlike u potrošnji ovise o brojnim čimbenicima

Dobro je poznata činjenica da će čak i kada istim vozilom upravljaju različiti vozači s različitim stilom vožnje i načinom vožnje, u različitim vremenskim uvjetima i s različitim opterećenjima vozila, stvarna potrošnja goriva biti značajno različita. Stoga nije moguće zaključiti da će uneseni službeni podaci uvijek odgovarati stvarnoj potrošnji. Isto vrijedi i kod vozila na električni pogon.

Iz prethodno navedenog proizlazi da je svako dovođenje u pitanje vrijednosti kao neprimjerenih ili obmanjujućih relevantno samo ako je standardni laboratorijski ispit vožnje proveden s vozilom u uvjetima okoliša i konfiguracije vozila koji odgovaraju zahtjevima relevantne Direktive EU-a, a izmjerene vrijednosti nisu odgovarale navedenim vrijednostima. Dovođenje u pitanje iznosa na temelju stvarne operativne potrošnje vozila nije realno iz prethodno navedenih razloga.

Također, treba naglasiti i da je uključivanje ovih laboratorijski izmjerenih vrijednosti obveza svih zemalja EU-a, pa tako i Hrvatske, sa stajališta važećeg europskog zakonodavstva, a proizvođači vozila nemaju mogućnost navesti bilo koju drugu potrošnju goriva koja bi bila bliža stvarnim uvjetima rada.