Iran, ohrabren uspješnom ratnom blokadom Hormuškog tjesnaca, okreće se novom i iznimno osjetljivom području globalne infrastrukture – podmorskim internetskim i financijskim kabelima koji prolaze ispod jednog od najvažnijih plovnih puteva na svijetu. Ti kablovi prenose goleme količine podataka između Europe, Azije i država Perzijskog zaljeva, čineći ih ključnim za funkcioniranje globalnog interneta, financijskih sustava i komunikacija javlja CNN.
Iran želi naplatiti prolazak kabela – i šalje prikrivene prijetnje
Teheranski zakonodavci raspravljaju o planu prema kojem bi najveće svjetske tehnološke kompanije – Google, Microsoft, Meta, Amazon – morale plaćati naknade za korištenje kabela koji prolaze kroz tjesnac. Mediji povezani s Revolucionarnom gardom upozoravaju da bi promet mogao biti ometen ako se naknade ne plate.
Prema prijedlogu, Iran bi imao ekskluzivna prava na popravak i održavanje kabela u svojim teritorijalnim vodama, dok bi operateri morali plaćati licencne naknade.
Globalni rizik: što bi značio prekid kabela?
Podmorski kablovi čine kralježnicu globalne digitalne povezanosti, a njihovo oštećenje može izazvati posljedice daleko šire od usporenog interneta. Ugroženi bi bili:
- bankarski sustavi i međunarodne transakcije,
- vojna komunikacija,
- AI i cloud infrastruktura,
- streaming, gaming i rad na daljinu.
Stručnjaci upozoravaju da bi napad ili sabotaža mogla izazvati „kaskadnu digitalnu katastrofu“ koja bi pogodila više kontinenata. Tjesnac je ključna točka ne samo za izvoz nafte, nego i za digitalne tokove. Većina kabela prolazi uz obalu Omana, izbjegavajući iranske vode zbog sigurnosnih rizika. Ipak, dva važna kabela – Falcon i GBI – prolaze kroz iranski teritorij, što Teheranu daje dodatnu polugu.
Asimetrično oružje: Iranova nova strategija
Iran ne prijeti izravno sabotažom, ali kroz izjave dužnosnika i državnih medija jasno daje do znanja da želi iskoristiti svoj geografski položaj kako bi povećao politički i ekonomski utjecaj. Cilj je, prema analitičarima, nametnuti takav trošak globalnoj ekonomiji da se nitko ne usudi ponovno napasti Iran.
Iran se poziva na Konvenciju UN-a o pravu mora (UNCLOS), koja državama dopušta određivanje uvjeta za polaganje kabela u njihovim teritorijalnim vodama. Iako Iran konvenciju nije ratificirao, međunarodna pravna zajednica smatra je dijelom običajnog prava.
No stručnjaci upozoravaju da je situacija drukčija od Sueskog kanala, kojim Egipat zarađuje stotine milijuna dolara godišnje. Hormuški tjesnac je prirodni međunarodni prolaz, a postojeći ugovori o kabelima Iran mora poštovati.
Zaljevske države bi stradale najviše – prekidi interneta mogli bi ugroziti izvoz nafte i plina. Indija također jer veliki dio internetskog prometa prolazi kroz regiju; outsourcing industrija mogla bi izgubiti milijarde.
Europa i Azija bi isto osjetile kroz usporavanje financijskih transakcija i trgovine. Istočna Afrika bi osjetila mogući potpuni prekidi interneta.
Iranov pokušaj da monetizira ili kontrolira podmorske kablove predstavlja novu dimenziju geopolitičkog nadmetanja. U svijetu koji ovisi o neprekinutom protoku podataka, svaki poremećaj mogao bi imati goleme ekonomske i sigurnosne posljedice. Teheran time šalje jasnu poruku: njegova moć više nije samo u nafti i vojnoj sili, nego i u digitalnim arterijama koje povezuju svijet.








