A.Karlovic
Ministrica zaštite okoliša Marija Vučković javno je u Saboru priznala da država nema uvid u to gdje završava ogromna količina uvezenog otpada, dok oporba upozorava na namjerno stvorene rupe u zakonu i moguću povezanost kriminala s politikom.
U četvrtak je u Hrvatskom saboru održana izvanredna sjednica o ekocidu u Lici, a jedna brojka dominirala je raspravom – 810.000 tona. To je, kako je istaknula zastupnica Sandre Benčić, količina otpada uvezena u Hrvatsku za koju država nema predstavu gdje je završila .
Ministrica zaštite okoliša Marija Vučković priznala je da sustav sljedivosti nije na razini (???) te da se rade izmjene pravilnika kako bi se to unaprijedilo. No, oporba je takvo priznanje dočekala na nož, tvrdeći da je sustav namjerno oslabljen izmjenama Zakona o gospodarenju otpadom iz 2019. i 2021. godine.
Samim praćenjem otpada prema zakonodavstvu EU vrlo je lako ustanoviti gdje je otpad završio, no ukoliko je upletena politika, kako na lokalnoj tako i na državnoj razini moguće je da se namjerno ne želi ići u kontrolu gdje je pojedina pošiljka prema papirima koji prate otpad završila. Ti papiri jasno ukazuju na pošiljatelja, prijevoznika i primatelja otpada i prema zakonima EU pa tako i Hrvatske trebaju biti u arhivama istih.
Kako je 810.000 tona postalo nevidljivo?
Prema riječima Sandre Benčić, ključni problemi leže u tri zakonske promjene :
-
Ukinuta je obveza prijave uvoza svake pošiljke Državnom inspektoratu tri dana unaprijed. To je, kako tvrdi, onemogućilo inspekciju da uopće zna kada otpad ulazi u zemlju.
-
Ukinuta je obveza krajnjeg oporabitelja da ministarstvu prijavi jesu li i kako oporabili otpad.
-
Oporabiteljima je omogućeno da otpad skladište do tri godine bez strogih zaštitnih mjera, što je stvorilo sivu zonu koja se ne tretira kao ilegalno odlagalište.
Benčić je zaključila kako ministrica Marija Vućković “ne zna zato što ne želi znati“, a te su izmjene donesene dok je resor vodio Tomislav Ćorić.
Uvoz strane plastike dok domaću bacamo u more
Paradoks hrvatske politike prema otpadu posebno dolazi do izražaja u odnosu na plastiku. Dok se u zemlju uvoze stotine tisuća tona otpada, domaći problem s plastikom ostaje neshvatljivo zanemaren.
Kako su ranije izvijestili mediji, ribari iz Jadrana svakodnevno izvlače ogromne količine plastike iz mora, ali je često nemaju gdje legalno odložiti . Postojeća infrastruktura na kopnu je nedovoljna i neučinkovita, pa napori ribara na čišćenju mora ostaju bez trajnog rješenja jer prikupljenu plastiku nemaju kamo predati . Ova situacija postavlja opravdano pitanje: zašto se uvozi tuđa plastika ako ne možemo zbrinuti vlastitu?
U igri s otpadom veliki je biznis, ali i kriminal
Europol je još 2022. godine upozorio da kriminalne mreže sve više usmjeravaju ilegalni otpad prema srednjoj i istočnoj Europi, pri čemu koriste legalne tvrtke kao paravan . Ured UN-a za droge i kriminalitet (UNODC) dodaje da počinitelji ciljaju zemlje s blagim kaznama, gdje je profit od ilegalnog odlaganja znatno veći od potencijalne kazne .
Upravo se takav scenarij odigrava u Hrvatskoj. U slučaju Gospića, gdje je ilegalno odloženo oko 37.000 tona opasnog otpada, istragu vode USKOK i Europsko tužiteljstvo (EPPO), a trošak sanacije mogao bi premašiti 100 milijuna eura, koje će na kraju platiti porezni obveznici .
Mediji pišu i o sumnjivom sustavu garancija. Dok legalne tvrtke za uvoz otpada moraju polagati milijunske garancije, tvrtke iz “sive zone” to čine sa svega tisuću eura, što im omogućuje jeftin i rizičan uvoz . Otpad se potom odlaže u napuštena skladišta, stare silose, kamenolome, pa čak i u šume, ugrožavajući tlo i podzemne vode .
Je li kriminal povezan s politikom?
Javnost ko i oporba ne sumnjaju da postoji povezanost. Sandra Benčić tvrdi da su izmjene zakona koje su omogućile ovakvo stanje “namjerno i svjesno” napravljene kako bi se vlasti “zatvorile oči” . Tjednik Nacional prenio je informaciju da je premijer Andrej Plenković smijenio glavnog državnog inspektora neposredno prije njegova uhićenja, što sugerira da je itekako bio upoznat s problemom .
Dok političari prebacuju odgovornost, u Gospiću i šumama Like ostaju zakopane tone opasnog otpada. Hrvatska, suočena s priznanjem da ne zna gdje joj završava 810.000 tona uvezenog smeća, danas plaća cijenu sustava u kojem je, kako tvrdi oporba, profit stavljen ispred zdravlja građana i očuvanja okoliša.
Zmaj.info
