A.Karlovic
Markec, nazovimo ga tako za potrebe ovog članka, je bio politički neznalica – politički potrčko čiji je život bio jedna velika neriješena dilema. Svako jutro bi se budio s istim pitanjem: “Da li bih trebao ići kakiti ili piškiti?” A kad bi konačno odlučio, već bi ga to prošlo. Tako je i u politici – nikad nije znao hoće li uputiti kritiku na vlast ili joj se uvlačiti “odostraga”, pa je na kraju radio oboje, ali lagano.
Jednog dana, dok je nervozno koračao ispred Gradske vijećnice u Varaždinu, Markec je sreo svog dugogodišnjeg savjetnika, županijskog predatora poznatog pod kodnim imenom Šišmiš.
– Šišmišu, šta da radim? – zapitao je već dobro ugojeni novopečeni politički potrčko Markec, drhteći od neodlučnosti. – Ako napadnem vlast, izgubim pristup gradskim toaletima. Ako ih hvalim, moji birači će me nazvati izdajnikom!
Šišmiš se zamišljeno zagrebao po glavi.
– Pa… što ne kažeš da kritiziraš, ali konstruktivno? Tako možeš do mile volje “srati” po njima, a opet izgledati kao da želiš pomoći.
Markecu se oči zasjale. Genijalno! Odmah je otvorio Facebook i napisao: “Grad radi dobar posao, ALI… (ima puno ali!)”
Ispod je stavio sliku sebe kako mrko gleda u daljinu u majci tek osnovane stranke neispunjenih obećanja. Iako ne zna razmišljati izgledao je na slici baš kao da razmišlja o sudbini naroda.
U Gradu su pročitali status i zadovoljno zaključili: “Ovaj nam još može koristiti.” Oporba je također pročitala status i kimnula: “Ovaj nam još može koristiti.”
A Markec? On je otišao u WC – i opet nije znao što treba sad napraviti prvo.
Moral priče: U politici, kao i u toaletu, bitno je praviti se da znaš šta radiš. A ako ne znaš, bar stavi filter na društvene mreže.
Ovo je dio istinite priče i svaka sličnost sa stvarnim osobama je ciljano namjerna. Pogledajte iza sebe, možda vam se Markec uvlači odostraga. Ali to nije sve, i ti možeš danas sutra, ako to poželiš, biti Markec iz naše priče.
A.S.
