Barbara Ušković
Snovi su najzagonetnija tajna naše svijesti. Univerzalni su, osobni i duboko intimni.
Unatoč stoljećima proučavanja i desetljećima znanstvenih istraživanja, znanost još uvijek nema jednoznačan odgovor na pitanje zašto sanjamo.
Postoji više znanstvenih teorija o kojima se još uvijek raspravlja, kao i vjerovanja raznih drevnih naroda, no odgovora i dalje nema.
Evolucijske teorije snova
Tijekom REM faze sna (faza brzih pokreta očiju), mozak je izrazito aktivan — gotovo kao u budnom stanju — ali tijelo ostaje paralizirano. Riječ je o evolucijskom mehanizmu koji sprječava da fizički izvodimo ono što sanjamo.
Teorije o snovima uglavnom se dijele u dvije skupine. Jedna smatra da snovi imaju važnu biološku funkciju, dok druga tvrdi da su samo posljedica aktivnosti mozga tijekom sna.
S druge strane, funkcionalne teorije gledaju na snove kao na evolucijsku prilagodbu. Jedna od najpoznatijih je teorija simulacije prijetnji, prema kojoj snovi služe kao svojevrsni „trening“ za opasne situacije. Tako su naši preci, sanjajući predatore ili bijeg, mogli razviti brže i učinkovitije reakcije u stvarnosti Samim time, ljudi koji su sanjali imali su i određene prednosti u preživljavanju i razmnožavanju. Zato djeca, koja spadaju u ranjiviju skupinu, češće imaju takve snove nego odrasli, a i ljudi koji žive u opasnijim okruženjima također češće sanjaju prijeteće sadržaje.
Snovi, emocije i rješavanje problema
Postoje i druge teorije koje snovima pripisuju korisne funkcije, poput rješavanja problema. Prema njima, snovi nam omogućuju da razradimo složene situacije u sigurnom, bezposljedičnom okruženju. Snovi nam također mogu omogućiti obradu emocija na posredan način, osobito oni simbolični i neobični, kada bi izravno suočavanje bilo preteško. Noćne more, iako neugodne, mogu predstavljati pokušaj mozga da obradi traumu i postupno je uklopi u razumljiv narativ. Zato se bolje sjećamo snova koji su emocionalno intenzivni, što sugerira da je upravo ta emocionalna funkcija važnija od samog sadržaja. Takvi uvidi objašnjavaju zašto se „intuicija“ često javlja nakon sna. Mozak u tom stanju uspješnije povezuje raspršene informacije i prepoznaje obrasce koje budno razmišljanje propušta.
Zanimljivo je i da sadržaj noćnih mora često odražava evolucijske, a ne suvremene prijetnje. Ljudi i dalje sanjaju da ih netko progoni, da padaju ili da ih napadaju životinje – situacije koje su bile česte u prošlosti, ali ne i danas. To sugerira da su naši sustavi za prepoznavanje opasnosti oblikovani tijekom evolucije.
Ponavljajuće noćne more mogu ukazivati na to da određeni emocionalni sadržaj nije u potpunosti obrađen. Um se vraća tim scenarijima jer ih još nije uspio integrirati.
Sama činjenica da su noćne more često emocionalno intenzivne dovodi u pitanje teoriju da su snovi samo slučajna aktivnost mozga. Da je tako, očekivali bismo neutralan sadržaj, a ne dominaciju straha.
Psihološke interpretacije snova
U zapadnoj psihologiji, pod utjecajem Sigmunda Freuda i Carla Junga, snovi se često tumače kao izrazi nesvjesnih želja ili arhetipskih simbola.
Jedno tumačenje kaže da su to dijelovi naše osobnosti. Psihološki pristupi, osobito oni povezani s Carl Jungom, vide likove u snovima kao personifikacije naših osobina, želja ili strahova. Mudri starac može predstavljati našu vlastitu mudrost, a progonitelj naše strahove. Ipak, mnogi ljudi doživljavaju ih kao iznenađujuće autonomne – kao da imaju vlastite misli i stavove. Ponekad čak nude rješenja problema koja svjesno nismo mogli pronaći.
To može ukazivati na to da svijest nije jedinstvena, već sastavljena od više djelomično neovisnih sustava. Snovi možda privremeno razdvajaju te sustave, omogućujući im da „razgovaraju“ kroz likove.
Druga perspektiva vidi snove kao simulaciju društvenih situacija. Likovi tada predstavljaju naše modele drugih ljudi, pomažući nam da uvježbamo interakcije i bolje razumijemo društvene odnose.
Brisanje granica svijesti: lucidno sanjanje
Poseban fenomen predstavlja lucidno sanjanje – stanje u kojem osoba postaje svjesna da sanja, ali i dalje ostaje u snu. U takvim snovima moguće je djelomično upravljati radnjom i svjesno utjecati na sadržaj sna. Lucidno sanjanje predstavlja izazov za teoriju da su snovi samo slučajna moždana aktivnost. Ako su snovi tek „šum“, kako je moguće da osoba postane svjesna sna i svjesno ga kontrolira?
Zaključak: filozofska pitanja
Na primjeru lucidnog sanjanja jasno vidimo iznimnu fleksibilnost ljudske svijesti. Granice između budnog stanja i sna nisu tako čvrste kao što se nekad mislilo, što upućuje na to da snovi možda pomažu u povezivanju različitih razina svijesti. Zašto se tako malo govori o postojanju više razina ljudske svijesti? Poseban fenomen su „lažna buđenja“, kada sanjamo da smo se probudili, obavljamo jutarnje radnje, pa tek kasnije shvatimo da smo još uvijek sanjali. To dodatno zamagljuje granicu između sna i stvarnosti.
Kako možemo biti sigurni da naša budna percepcija također nije na neki način konstruirana?
Snovi nam također pokazuju koliko je naš identitet promjenjiv. U snovima možemo biti druga osoba, drugog spola, dobi ili čak vrste, a svejedno to doživljavamo kao „sebe“. To sugerira da je osjećaj identiteta fleksibilniji nego što mislimo.
Zanimljivo je i kako u snovima prihvaćamo nelogične situacije bez preispitivanja. Tek u lucidnim snovima počinjemo kritički analizirati ono što se događa. To pokazuje koliko percepcija može imati prednost nad racionalnim razmišljanjem.
Snovi jasno pokazuju da naš mozak može stvoriti cjelovite svjetove bez ikakvih vanjskih podražaja. To upućuje na to da je svijest možda više kreativna nego pasivna – ne samo da odražava stvarnost, nego je aktivno konstruira. Snovi su time naše ogledalo. Trebali bismo ih više gledati.
Literatura:
-
Dang-Vu, T., et al. (2010). Regulation and functional correlates of slow wave sleep. Journal of Neuroscience, 30(20), 6714–6720.URL: Regulation and Functional Correlates of Slow Wave Sleep – PMC (pristupljeno 4. travnja 2026)
-
Hobson, J. A. (2009). REM sleep and dreaming: Towards a theory of protoconsciousness. Nature Reviews Neuroscience, 10(11), 803–813.URL: https://www.nature.com/articles/nrn2716 (pristupljeno 4. travnja 2026)
-
Hobson, J. A. (2014). Virtual reality and consciousness inference in dreaming. Frontiers in Psychology.URL: https://www.frontiersin.org/articles/10.3389/fpsyg.2014.01133/full (pristupljeno 4. travnja 2026)
-
National Institute of Neurological Disorders and Stroke. (n.d.). Brain basics: Understanding sleep.URL: https://www.ninds.nih.gov/health-information/public-education/brain-basics/brain-basics-understanding-sleep (pristupljeno 4. travnja 2026)
-
Revonsuo, A. (2000). The reinterpretation of dreams: An evolutionary hypothesis of the function of dreaming. Behavioral and Brain Sciences, 23(6), 877–901.URL: https://behavioralhealth2000.com/wp-content/uploads/2017/04/The-reinterpretation-of-dreams-An-evolutionary-hypothesis-of-the-function-of-dreaming.pdf (pristupljeno 4. travnja 2026)
-
Stanford Encyclopedia of Philosophy. (2021). Dreams and dreaming.URL: https://plato.stanford.edu/entries/dreams-dreaming/ (pristupljeno 4. travnja 2026)
-
Tuominen, J., Stenberg, T., Revonsuo, A., & Valli, K. (2019). Social simulation theory of dreaming: State of the evidence. Consciousness and Cognition, 67, 41–55.URL: (PDF) Social contents in dreams: An empirical test of the Social Simulation Theory (pristupljeno 4. travnja 2026)
-
Valli, K. (2008). Threat simulation: The function of dreaming? University of Turku.URL: https://www.utupub.fi/bitstream/handle/10024/42466/b315.pdf (pristupljeno 4. travnja 2026)
-
Voss, U., Holzmann, R., Tuin, I., & Hobson, J. A. (2009). Lucid dreaming: A state of consciousness with features of both waking and non-lucid dreaming. Sleep, 32(9), 1191–1200.URL: https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC2737577/ (pristupljeno 4. travnja 2026)
-
Walker, M. P., & van der Helm, E. (2009). Overnight therapy? The role of sleep in emotional brain processing. Psychological Bulletin, 135(5), 731–748.URL: (PDF) Overnight Therapy? The Role of Sleep in Emotional (pristupljeno 4. travnja 2026)
Izvor naslovne fotografije: Unsplash, Jr Korpa
A.Karlovic
A.S.
