Pametni telefoni, glupi ljudi i ostale prirodne nepogode

Uvod: Dobrodošli u civilizaciju koja je zaboravila civilizaciju

Prijatelji, neprijatelji i algoritmi koji čitaju ovaj tekst – pozdravljam vas u 2025., godini u kojoj ljudi nose pametne satove, ali zaboravljaju doći na vrijeme. Godini u kojoj se sloboda izražavanja brani filtriranim selfijima, a najviši oblik političkog aktivizma je repost storyja s tuđim mišljenjem. Današnje društvo je kao IKEA ormar kojeg pokušavamo sastaviti bez uputa, s jednim šarafom viška i tri moždane vijuge manjka. No sve je u redu – jer imamo Wi-Fi.

Prvi čin: Apokalipsa kroz notifikacije

U davna vremena ljudi su se probudili uz pjev ptica. Danas, jutro započinje uz notifikaciju: “Pogledaj kako su tvoji prijatelji reagirali na tvoju objavu o depresiji!” 57 lajkova – tvoja patnja je validirana. Bravo, terapija je skupa, ali algoritam je besplatan. Živimo u društvu u kojem ljudi više vjeruju horoskopu nego medicini. Ako Škorpion kaže da ne trebaš na posao – to je bolovanje s dozvolom svemira. Kad Mars uđe u retrogradni Merkur, i najgori šef se mora povući pred astrologijom. A privatnost? O, slatka iluzijo! Danas je to kao diskrecija u reality showu – svi sve znaju, ali se i dalje ponašaju kao da su otkrili Ameriku kad pronađu tvoju staru fotografiju iz 2009.

Drugi čin: Karijera, meritokracija i druge bajke za odrasle

Zamislite društvo u kojem se rad ne isplati, a trud se kažnjava – čestitam, ne morate zamišljati, samo otvorite LinkedIn. Na toj platformi ljudi svakodnevno objavljuju kako su „ponosni što najavljuju novu ulogu kao Voditelj digitalne sinergije interaktivnih sustava u tvrtki koja postoji samo kao logo na PowerPointu.“ Milenijalci su generacija koja je odgojena da vjeruje da mogu postati bilo što – pod uvjetom da to bude fleksibilno, honorarno i bez ikakvih prava. Gen Z, s druge strane, više ne želi posao – žele income streamove. Pet paralelnih karijera, nula sigurnosti i anksioznost kao glavni motivator. Moderni radnik je digitalni kmet s pristupom Slacku. Sindikati su postali mit – nešto o čemu si čuo u pričama starijih rođaka, poput Jugoplastike ili normalnog vremena za ručak. Danas se za radnička prava boriš tako da iz tvrtke izađeš s laptopom jer je “remote work” tvoj oblik protesta.

Treći čin: Ljubav u doba algoritama

Romantika je mrtva – sahranjena uz zvuke Tinder notifikacije. Nekad si nekoga morao osvojiti riječima, danas mu moraš dokazati da nisi bot. Ljubavni odnosi započinju swipeom, a završavaju ghostanjem. Povijesno gledano, nikada nije bilo lakše pronaći partnera i nikada teže izdržati više od tri dana s istim. Seksualno obrazovanje danas se svodi na YouTube tutorijale i “top 5 stvari koje moraš znati o ženskom orgazmu” – sve od strane 23-godišnjeg “relationship coacha” iz Splita koji nikad nije imao vezu dulju od punjenja mobitela. Brak je postao opcija za hrabre ili porezne optimizatore. Djeca? Skupa, glasna i ne dolaze s aplikacijom za isključivanje. Moderni roditelji više vremena provode raspravljajući treba li djetetu organski sok od chia sjemenki nego što su naši roditelji trošili na planiranje svadbe.

Oglasi

Četvrti čin: Društveni aktivizam u četiri klika

Prije si morao ići na ulicu s transparentom da bi protestirao. Danas, dovoljno je promijeniti profilnu sliku. Digitalni aktivizam je kao instant juha – brzo, jeftino i bez stvarnog efekta.Ako nisi objavio #StandWith, jesi li uopće dobar čovjek? Ako nisi podijelio video koji nisi ni pogledao – podržavaš li nepravdu? Ironija je da društvo koje pati od ADHD-a sada mora odlučivati o kompleksnim geopolitičkim pitanjima – dok paralelno gleda 15-sekundne videe o tome kako se pravilno reže mango. Klima? Gori. Društvene razlike? Rastu. Ali važno je da si napisao “prayer hands” emoji ispod videa o požaru u Grčkoj. To je već nešto.

Peti čin: Influenseri, vođe novog doba

U svakom drugom selu nekad je bio svećenik, danas je influencer. S istom razinom autoriteta i triput više sponzorskih ugovora. Najveći autoriteti nisu znanstvenici, već ljudi koji ti prodaju detox čajeve dok objašnjavaju kako ih je kozmička energija izliječila od hepatitisa i loših vibracija. TikTok je nova enciklopedija. Instagram je Biblija. A YouTube – to je mjesto gdje se možeš uvjeriti da je Zemlja ravna, ako dovoljno dugo ignoriraš znanost. Sve to ne bi bilo problem da influenceri nisu postali i politički savjetnici. Danas, državna politika se kroji ovisno o tome kako reagira publika od 12 do 17 godina. Da se Churchill morao svidjeti TikTok publici, nikad ne bismo dobili “We shall fight on the beaches”, nego “Pogledaj moj novi haul iz rovova!”

Šesti čin: Obrazovanje u raljama zabave

Škole više nisu mjesta znanja – već centri za pripremu TikTok scenarija. Profesori pokušavaju zainteresirati djecu natjecanjima u memovima, a učenici traže AI da im napiše lektiru – ili još bolje, da je ispriča u 30 sekundi s filterom mačke. Diplome su izgubile vrijednost otprilike kad i etika. Najbrži put do karijere nije kroz učenje, već kroz viralan video. Doktori znanosti predaju u školama za 700 eura mjesečno, dok 17-godišnji YouTuber zarađuje milijune otvarajući kutije sa slatkišima. Obrazovni sustav pokušava biti “cool” pa se umjesto ispitivanja sada rade “refleksivne mape osjećaja”, a umjesto književnosti analizira se narativ TikTok drame između dvije influencerice.

Sedmi čin: Tehnologija – naš prijatelj, neprijatelj i gospodar

Pojava AI-a bi trebala značiti kraj gluposti – umjesto toga, dobili smo filter koji ti na fotografiji daje plave oči i usta poput lubenice. Tehnologija bi nas trebala osloboditi, ali nas sve više podsjeća da smo mi zapravo – bug. Svijet se približava točki gdje će umjetna inteligencija raditi sve, a ljudi će služiti kao nosači punjača. Dronovi dostavljaju pizze, a ljudi još uvijek ne znaju gdje je Slovenija. Pametni telefoni zamijenili su pamet, a društvene mreže zamijenile su društvenost. Kad Siri zna više o tebi nego vlastita majka – možda je vrijeme da se zabrineš. Ili još bolje – da o tome napraviš TikTok.

Osmi čin: Mentalno zdravlje – terapija kroz reels

U društvu koje glorificira “grind” kulturu i 24/7 dostupnost, mentalno zdravlje je postalo novi statusni simbol. Nije više bitno kako se osjećaš, već kako o tome izgleda tvoja objava. “Burnout” je nova diploma. Anksioznost – moderna verzija kravate. Terapija je danas dostupna svima… pod uvjetom da imaš dobar Wi-Fi i da terapeut prihvaća plaćanje u obliku shoutouta. Više ne moraš analizirati djetinjstvo – dovoljno je napraviti test “Koji si tip traume?” na BuzzFeedu. Psiholozi se bore protiv armije samozvanih couch-coacheva, spiritualnih TikTok gurua i “healing” radionica koje organizira bivši prodavač polica osiguranja. Sve je to legitimno, jer znamo da je najvažnije da si “in touch with your inner child” – i da to dijeliš svaki put kad snimiš video kako plačeš s pjesmom Lane Del Rey u pozadini.

Deveti čin: Politika – stand-up show s lošim glumcima

Kad bi netko rekao Aristotelu da će budući vođe nacija dolaziti iz YouTube komentara i reality showova, vjerovatno bi zatražio da ga izbrišemo iz povijesti. Politika je postala kombinacija improviziranog stand-upa i “Big Brothera” – samo što nitko ne izlazi iz kuće jer svi žele ostati u kadru. Političari više ne pišu zakone – oni “kreiraju sadržaj”. Umjesto govora u parlamentu, objavljuju reels kako dijele burek penzionerima. U kampanjama se više ulaže u drone snimke nego u programe. Jedino što raste brže od inflacije je broj PR savjetnika koji ne znaju ni pravopis. Oporba? Postoji. Negdje. Najčešće u obliku statusa ogorčenog profesora filozofije na Facebooku kojeg prati 17 ljudi i jedan bot. Demokracija je postala interaktivna – možeš lajkati, komentirati i osjećati se uključenim – ali na kraju ipak bira algoritam.

Deseti čin: Umjetnost u doba algoritma

Umjetnost je nekada bila izraz duše. Danas je to pitanje dosega. Ako tvoja pjesma ne završi u barem jednom “Get ready with me” videu – jesi li uopće umjetnik? Slike se više ne izlažu u galerijama, već u feedovima. Poezija se više ne piše – već se generira, optimizira i monetizira. Kultura je postala švedski stol za pažnju – sve je odmah, sve je brzo, sve je lako probavljivo, i sve zaboravljivo. Filmovi se više ne gledaju, nego “puštaju u pozadini dok kuham”. Knjige? Imaš 3-minutni sažetak na TikToku – tko još ima vremena za poglavlja? I dok AI generira simfonije, slike i eseje, čovjek se pita – gdje je nestala originalnost? Odgovor: u karanteni, zajedno s ljudskim kontaktom i zdravim razumom.

Jedanaesti čin: Religija 2.0 – spiritualnost u stilu lifestyle bloga

Bog je mrtav, a zamijenili su ga kristali, tarot i šamanske radionice na Zoomu. Ljudi danas traže smisao kroz horoskope, energetsko čišćenje stana i rituale za pun Mjesec. Zamisli da je netko prije 100 godina rekao da ćeš jednog dana čistiti karmu paljenjem štapića koji miriše kao spaljena lavanda s mirisom poremećene nutrine. Hodočašća više ne vode u Meku ili Rim, nego na Balijsku retreat radionicu pod nazivom “Probudi svoju božansku vaginu”. Meditacija? Samo ako je uz aplikaciju. Vjera? Ako nije Instagrammable, ne postoji. Svećenici su danas influenceri s mikrofonom i dobro izbrušenim PR-om. Umjesto hostije – čisti sok od celera. Umjesto propovijedi – Reels o “jutarnjoj rutini za vibracije koje manifestiraju bogatstvo”.

Dvanaesti čin: Generacije – vječni rat u komentaru

Boomeri misle da su mladi razmaženi, a mladi misle da su boomeri krivi za sve – i nitko nije sasvim u krivu. Gen Z se bori protiv kapitalizma, dok nosi brendirane tenisice od 180 eura i snima “anti-korporacijski rant” s novim iPhoneom. Milenijalci su negdje između depresije i Excel tablice za troškove života. Generacija Alpha? Još ne znamo tko su, ali vjerojatno će nas otkazati čim počnu pričati. Djeca danas znaju bolje editirati video od svojih roditelja, ali ne znaju što je paukova mreža u stvarnom svijetu jer misle da je to Wi-Fi problem. Dijalog među generacijama ne postoji. Umjesto razgovora, imamo pasivno-agresivne statuse. Umjesto razumijevanja – meme. Umjesto pomirenja – novi TikTok trend u kojem parodiraš svog oca dok čisti snijeg.

Trinaesti čin: Sloboda izbora – iluzija s 37 opcija soka

Nikad nismo imali više izbora – i nikad manje kontrole. Možeš birati između 12 vrsta bademovog mlijeka, 37 različitih načina da smršaš, i 58 aplikacija za upoznavanje – ali ne možeš izabrati da stan ne košta kao bubreg. Sloboda je postala robna marka. Sve je customizirano, personalizirano i algoritamski optimizirano – osim tvoje sudbine. Možeš sve, osim platiti stan, kupiti kuću, otići u mirovinu ili imati vikend bez anksioznosti. Imamo slobodu da izrazimo mišljenje – ali samo ako se slaže s pravilima platforme. Možemo raditi bilo gdje – ali radimo svugdje. Sve je fluidno – identitet, posao, ljubav – osim računa. Računi su konkretni. Previše konkretni.

Zaključak 

Sve je “content”. Tvoja bol. Tvoje nesanice. Tvoje dijete. Tvoje vjenčanje. Tvoj razvod. Tvoja duša. Tvoja tuga. Tvoja sreća.  Smrt ti je samo zadnji post. Društvo 2.0 je projekt u beta verziji koji se nikad neće nadograditi. Ljudi su softver s greškama, sustav je antivirus koji ne radi, a update kasni jer je IT tim na kolektivnom bolovanju zbog burnouta. I u svemu tome – mi se i dalje nadamo. Da će biti bolje. Da ćemo jednom, možda, zaista slušati jedni druge. Da ćemo se manje fotkati, a više živjeti.

Oglasi



Pročitajte još i:

Samo kupuj, samo bacaj

Ovaj tekst je napisan u spomen na svu robicu koju sam ikad kupila, a nikad je nisam obukla. Na svu robicu koja sada spava svojim snom na odlagalištima otpada, otocima

Julijana Matanović: Ni od kog nagovorena

Riječi pripadaju onima koji ih shvate. (O čemu ti to govoriš?, str. 67, Mozaik knjiga, 2010.) Julijana Matanović i ovoga puta snažno i bez zadrške ispisuje sedamnaest tekstova ispovjedne proze

Zmajske Kolumne

Samo kupuj, samo bacaj

Samo kupuj, samo bacaj

Julijana Matanović: Ni od kog nagovorena

Julijana Matanović: Ni od kog nagovorena

Kako sam se izderala na čovjeka koji me htio častiti kavom

Kako sam se izderala na čovjeka koji me htio častiti kavom

Ukrajinski osmijeh u Zagrebu

Ukrajinski osmijeh u Zagrebu

Od rata do samostalne izložbe

Od rata do samostalne izložbe

Život u tri doba: Kako ruralna Hrvatska oblikuje mlade, zrelu dob i umirovljenike

Život u tri doba: Kako ruralna Hrvatska oblikuje mlade, zrelu dob i umirovljenike