A.Karlovic
Dok se svijet suočava s novom krizom u Hormuškom tjesnacu i divljanjem cijena nafte, potrošači diljem svijeta svjedoče poznatom obrascu: cijene goriva na pumpama skaču preko noći, ali kada kriza prođe, one se spuštaju milimetarski i nikad se ne vraćaju na početnu razinu. Radi li se o objektivnim tržišnim zakonitostima ili je riječ o fenomenu koji sustavno ide na ruku trgovcima na štetu građana?
Od izbijanja sukoba na Bliskom istoku u ožujku 2026., cijene nafte probile su nove granice, a maloprodajne cijene goriva odmah su reagirale – naviše. No, ono što zabrinjava ekonomiste i bijesni vozače jest ono što se događa nakon što se primarna kriza smiri. Cijene se, naime, ne ponašaju simetrično.
Fenomen “rakete i pera”
U ekonomskoj teoriji ovaj je obrazac dobro poznat pod nazivom “raketa i pero” (rockets and feathers) . Kada cijena sirove nafte (crnog zlata) poraste, maloprodajne cijene benzina i dizela streme uvis poput rakete – brzo i dramatično. No, kada cijena nafte padne, cijene na pumpama spuštaju se sporo i neodlučno, poput pera koje lagano lebdi prema tlu .
Zašto se to događa? Razlozi su višestruki i ukorijenjeni u psihologiji tržišta i strukturi troškova.
Asimetrična prilagodba: Kada veleprodajne cijene rastu, trgovci odmah podižu cijene kako bi zaštitili marže, znajući da svi konkurenti rade isto. Kada cijene padaju, nema tog pritiska; trgovci čekaju, jer polagano spuštanje cijena znači i dodatni profit .
Troškovi zaliha: Benzinske postaje prodaju gorivo koje su kupile po višoj cijeni. Iako cijena nafte na burzi padne, oni moraju “pokriti” skupe zalihe koje već imaju u spremnicima, što stvara odgodu u padu cijena .
Nesavršena konkurencija: Na mnogim tržištima vlada oligopol. Kako objašnjavaju stručnjaci, potrošači su osjetljiviji na rast cijena (odmah ga primijete) nego na blagi pad, pa trgovci koriste tu “kognitivnu pristranost” .
Prenosi li se to na hranu i transport?
Dok je veza između krize i cijene goriva izravna, veza s cijenama namirnica i usluga je nešto složenija, ali nedvojbeno postoji. Aktualne analize pokazuju da trošak goriva čini do 40% troška transporta, dok transport i logistika čine otprilike 10 do 15% konačne cijene hrane .
To znači da dizel izravno sudjeluje u cijeni namirnica s otprilike 3 do 5%. Nepisano pravilo u Europi kaže da rast cijene dizela od 10% dovodi do rasta cijene hrane od 1 do 2% .
No, ključan je upravo onaj “efekt pera” na djelu. Kada su cijene goriva pale nakon prethodnih kriza (primjerice nakon 2022. godine), cijene hrane nisu zabilježile simetričan pad. One su stagnirale ili čak nastavile rasti . To potvrđuje tezu da trgovci i proizvođači rado koriste rast goriva kao opravdanje za poskupljenja, ali kada im se troškovi smanje, rijetko kada vraćaju cijene na staro.
Slučaj taksija i dostave: Tržište koje balansira
Sektor prijevoza i dostave izravno ovisi o gorivu. Kako je pokazala analiza iz veljače 2026., cijene taksi usluga i dostave hrane često rastu kao posljedica skupljeg goriva, ali ne uvijek trenutno i ne kod svih aktera. Dok su neki taxi servisi poput Eko taxija i Cammea prisiljeni “minimalno korigirati” cijene zbog pritiska troškova, platforme poput Ubera i Glova ponekad mogu apsorbirati udarac, iako i oni upozoravaju da je “neizdrživo” dugoročno poslovati s rastućim troškovima bez korekcija.
Cijene transporta tereta su mnogo kompliciranije, prijevoznici su nerijetko “zadnja karika u lancu” plaćanja i često trpe oscilacije cijena. Najteže posljedice ovakvog asimetričnog kretanja cijena snose najsiromašniji. Ekonomska istraživanja pokazuju da šokovi cijena nafte pogađaju sve slojeve društva, ali niži dohodovni razredi osjećaju ih jače kroz poskupljenje hrane, koja im oduzima veći dio budžeta .
Iako ekonomisti poput Murata Ungora s Otago sveučilišta ističu da je “efekt rakete i pera” ukorijenjen u samoj strukturi maloprodajnog tržišta goriva i da ga je teško u potpunosti eliminirati, određene mjere mogu pomoći . Povećanje transparentnosti cijena, regulacija marži i poticanje veće konkurencije mogu ublažiti udarce na potrošače. No, dok god postoji kriza koja služi kao okidač, čini se da će građani i dalje osjećati da cijene lete uvis brzinom svjetlosti, a padaju brzinom kornjače.
