Razumijevanje prividnog paradoksa života

Zašto neki ljudi podržavaju Rusiju, a teže živjeti i raditi u Evropi?

Ovaj je članak o paradoksu gdje neki ljudi, posebno neki Srbi, podržavaju Rusiju, ali ne žele tamo živjeti, dok istovremeno kritiziraju Europu u kojoj biraju živjeti i raditi i kojoj teže. Zanimljiv je to društveni fenomen. Treba naravno biti objektivan, ovo nije isključivo srpski fenomen, već se događa u mnogim zemljama. Razlika između emocionalne i racionalne odluke, patriotizam vs praktičnost.

Povijesne veze Srbije i Rusije, slavenska solidarnost, religija vjerojatno je jedan od razloga tom paradoksu. Ekonomske činjenice, standard u Europskoj uniji naspram onog koji je u Rusiji je drugi razlog. Kognitivna disonanca kod kritiziranja Europe dok se ta ista osoba debelo koristi njenim prednostima jer u svojoj zemlji nema osnovne uvjete za rad i plaću dovoljnu za život.

Rusija nije glavna migracijska destinacija ni za Srbe ni za druge narode iz objektivnih poznatih razloga. Samo ljudsko ponašanje je vrlo složeno i da su takvi prividni paradoksi zapravo sasvim uobičajeni u globaliziranom svijetu.

Zašto neki podržavaju Rusiju, a žive u Evropi? Razumijevanje prividnog paradoksa

Pitanje zašto pojedinci, uključujući i mnoge Srbe, iskazuju snažnu političku i kulturnu podršku Rusiji, dok istovremeno biraju život i rad u zemljama Evropske unije koju često kritiziraju, u stvari predstavlja zanimljiv društveni fenomen. Ovo dakle nije isključivo srpska pojava, već se može primijetiti u raznim društvima, ali ima specifične odlike u srpskom kontekstu. Razloge treba tražiti u kombinaciji povijesnih, kulturnih, političkih, ekonomskih i psiholoških čimbenika:

Kulturni i povijesni identitet i solidarnost:

“Bratski” su narodi, mnogi Srbi doživljavaju duboku kulturnu i vjersku (pravoslavnu) povezanost s Rusijom. Rusija se često doživljava kao zaštitnica slavenskih i pravoslavnih naroda, što je posebno jačalo u turbulentnim povijesnim razdobljima (npr. za vrijeme NATO bombardiranja 1999.).

Podrška Rusiji može biti izraz otpora prema Zapadu, koji se u određenim narativima prikazuje kao historijski neprijatelj Srbije (poraz od Hrvatske, NATO, priznanje Kosova). Rusija se doživljava kao nada i protuteža američkom i zapadnoevropskom utjecaju.

Podrška Rusiji postaje simbol nacionalnog identiteta, ponosa i otpora prema percipiranom pritisku ili nepravdi od strane “Zapada”. To je često emocionalna, a ne nužno praktična veza. Zadnji poraz u ratu koji su sami izazvali na području bivše države traži neku vrstu vanjske zaštite od strane “jačeg brata”.

Fokus na politiku, ne na životni standard:

Politička i vanjskopolitička razilaženja nisu neka novost.  Kritike često ciljaju na specifične politike EU ili pojedinih evropskih zemalja koje se smatraju nepravednim prema Srbiji (npr. pitanje Kosova, uvjeti za ulazak u EU). To nije nužno kritika kvalitete života, obrazovnog sistema ili ekonomskih mogućnosti koje te zemlje pružaju.

Neki kritiziraju određene kulturne trendove u zapadnoj Evropi (individualizam, liberalne vrijednosti u društvenim pitanjima) koje doživljavaju kao suprotne tradicionalnijim vrijednostima koje se povezuju i sa Srbijom i s Rusijom. Slična je situacija s migrantima koji bježe od jednog sistema i kad dođu na tlo Europe žele takve običaje od kojih su pobjegli u svom novom okruženju.

Ekonomska i praktična realnost:

Kvalitet života i ekonomske prilike su ključni faktor. Bez obzira na politička uvjerenja, činjenice su jasne. Europska unija nudi znatno veće plaće od onih koje imaju u svojoj zemlji ili koje su u Rusiji, nudi također i veću ekonomsku stabilnost, često bolji socijalni sistem, napredniju infrastrukturu, šire mogućnosti za karijeru i obrazovanje, kao i daleko lakše putovanje.

Rusija nudi za strane radnike niži životni standard u odnosu na EU, za većinu zanimanja. Birokraciju koju nitko ne razumije, jezična barijera je jedan od razloga.  Tamo se nudi manja sigurnost zaposlenja, ograničenije perspektive za dugoročni napredak. Ekonomske sankcije koje su uvedene zbog rata u Ukrajini samo dodatno pogoršavaju situaciju.

Odluka o migraciji temelji se uglavnom na praktičnim razlozima i traženju boljeg života za sebe i svoju obitelj, sigurnijeg okruženja za podizanje djece i boljih profesionalnih šansi. Rusija to ne nudi. Ovo je racionalna procjena, a ne odraz političkih preferencija. Ljudi mogu kritizirati politiku države, ali cijeniti prilike koje ona pruža.

Psihološki faktori i kognitivna disonanca:

“Najbolje od dva različita svijeta“. Ponekad postoji želja da se uživaju prednosti evropskog života (materijalne, slobode kretanja) dok se zadržava identitet povezan s alternativnim, anti-zapadnim narativima koji pružaju osjećaj pripadnosti i posebnosti.

Podrška Rusiji može biti način da se očuva veza sa zemljom porijekla i njenim percipiranim vrijednostima, dok se živi u drugačijem sistemu. To može ublažiti osjećaj “napuštanja” ili nostalgije. Moguće je osjećati snažnu emocionalnu i kulturnu privrženost jednoj zemlji (Rusiji) dok se praktične životne odluke donose na temelju potpuno drugačijih kriterija (ekonomska isplativost, sigurnost).

Podrška Rusiji često je podrška narodu Rusije, njenoj kulturi, historiji ili vladajućoj politici u specifičnim pitanjima (npr. vanjska politika), a ne nužno izraz želje da se živi pod njenim domaćim političkim ili ekonomskim sistemom.

Ovaj prividni paradoks nije toliko paradoks koliko je odraz složenosti ljudskih odluka i identiteta. Ljudi su sposobni istovremeno poštovati kulturne i historijske veze s Rusijom i osjećati političku solidarnost s njenom pozicijom protiv Zapada. Kritizirati političke odluke EU ili pojedinih članica s kojima se ne slažu, posebno u vanjskoj politici. Biti realni u procjeni životnih mogućnosti i donositi pragmatične odluke za svoju budućnost i budućnost svoje djece, birajući život u zemlji koja nudi znatno veće ekonomske i socijalne mogućnosti – što su u ovom trenutku zemlje EU.

Podrška Rusiji je često izraz kulturnog i političkog identiteta i simpatija, dok je odluka da se živi i radi u Evropi praktičan, ekonomski izbor temeljen na objektivnoj procjeni životnih uvjeta i perspektiva. Kritike prema Evropi ili zapadu često se odnose na specifične politike ili povijesne činjenice, a ne na cjelokupni paket prednosti koje život u njoj pruža. Ovo razdvajanje između emocionalne privrženosti i racionalne životne strategije čest je društveni mehanizam u globaliziranom svijetu.