A.Karlovic
„Skrupula“ je jedna od najfascinantnijih riječi u našem rječniku. Na prvi pogled, njena definicija sažima – to je sumnja ili oklijevanje koje bodu savjest kada se suočimo s izborom između onoga što je ispravno i pogrešno.
No, korijeni te riječi sežu mnogo, mnogo dublje, a njihova priča otkriva zanimljive paralele između fizičkog nelagodnosti i moralnih dilema.
Od latinskog „scrupulus“ do suvremenog pojma
Riječ „skrupula“ dolazi nam od latinskog izraza “scrupulus”, što doslovno znači „mali, oštar kamenčić“. U starom Rimu naime, legionari su se tokom dugih marševa često susretali sa ovim sitnim kamenčićima u svojim sandalama (caligae). Kao što i možete zamisliti, svaki takav kamenčić stvarao je neprestanu nelagodnost, prisiljavajući vojnike da odluče ili nastaviti hodanje unatoč bolu ili stati i izvaditi kamenčić. Ako bi stali riskirali bi time usporavanje cijele kolone – cijelog marša i, možda, “jezikovu juhu” svojih nadređenih. Ova slika malog, ali doslovno prisutnog “smetača” u sandali oslikava kako i najmanja prepreka može imati velike posljedice. Tako je u životu i dan danas.
Metafora u oblikovanju moralne svesti
Kako se vreme nastavljalo, izraz je evoluirao iz striktno vojnog konteksta. Dok su vojnici prolazili kroz fizički izazov, autoriteti, tribuni, senatori i ostali moćnici, koji su putovali udobno na konjima ili u nosiljkama nisu morali trpjeti tu svakodnevnu bol. Tada se narod počeo šaleći govoriti da „ljudi na vlasti nemaju skrupula“. Ovom metaforom se implicira da oni, zbog svojih privilegija, ne osjećaju iste unutrašnje boli i dileme koja sprečavaju tzv. “obične ljude” da nesmotreno donose odluke.
Kasnije se fraza „imati skrupule“ proširila i na sve situacije u kojima se ispostavlja unutrašnji moralni kompas. Poput tog malog, ali oštrog kamenčića koji neprestano bode po stopalu, podsjećajući nas da i najmanja sumnja ili moralna dilema može spriječiti neprikladno ili neetičko ponašanje. S druge strane, osoba koja je „bez skrupula“ opisuje nekoga tko ne osjeća taj ubod savjesti, neko tko je spreman preći granice bilo kakvih moralnih normi.
Šta nas može naučiti ova metafora?
Priča o malom kamenčiću u cipeli ilustrira kako fizička nelagodnost može postati moćan simbol unutrašnje borbe. U današnjem užurbanom svijetu, gdje se odluke često donose brzo i bez previše razmišljanja, ideja o skrupulama podsjeća nas da su ponekad upravo one male sumnje i neugodnosti te koje nas zaustavljaju prije nego učinimo pogreške. One su, poput kamenčića, mračne, ali neizbježne. One su nam podsjetnik da je svaka odluka odraz naše unutrašnje etike i integriteta.
Izraz „skrupula“ demonstrira da riječi mogu nositi bogato povijesno i kulturno nasljeđe. Iz jednostavnog fizičkog iskustva rimskih legionara, evoluirao je u simbol unutrašnjeg moralnog razmišljanja. Simbol koji nas i danas dugo nakon što je prvi kamenčić zapeo u sandali vojnika podsjeća na važnost savjesti. Ona je bitna, htjeli mi to ili ne svi je imamo. Dok uživamo u brzom tempu modernog života, možda bi bilo korisno zapamtiti i to nešto, nešto kao što je mali kamenčić mogao zaustaviti hordu vojnika. Tako i naša skrupula može biti ključna za očuvanje našeg cjelokupnog integriteta.
Marina Kirichenko
