Slučaj Medicola otvara pitanje modela javno‑privatnih odnosa u zdravstvu

Slučaj Medicola i KBC‑a Rijeka, koji je ponovno otvorila saborska zastupnica Ivana Kekin, razotkriva dugogodišnji obrazac u hrvatskom zdravstvu: država plaća privatnicima više nego što bi koštalo da sama nabavi opremu i usluge, a pritom još tolerira neplaćanje obveza. Rezultat je dvostruki gubitak – za bolnice i za porezne obveznike.

Prema dokumentima na koje se poziva Kekin, privatna poliklinika Medicol koristi prostor KBC‑a Rijeka od 2009. godine, uz obvezu da sama plaća režije i ugradi posebna brojila zbog visokog energetskog opterećenja PET/CT uređaja. No, režije navodno nisu plaćane punih 15 godina, sve do 2025. godine, kada je dug od oko 272 tisuće eura “prebijen” s Medicolovim ulaganjima u bolnicu. Time je, tvrdi Kekin, dug Medicola pretvoren u dug građana – 72 tisuće eura koje sada bolnica navodno duguje privatniku .

Šira slika: zašto država gubi novac?

Ovaj slučaj nije izoliran. On otvara ključno pitanje: Zašto država godinama plaća privatnim ustanovama milijune eura za dijagnostičke pretrage, umjesto da sama kupi opremu i time dugoročno smanji troškove?

PET/CT uređaj, kakav koristi Medicol, košta između 1,5 i 2,5 milijuna eura. Hrvatska godišnje privatnicima plaća višestruko više od toga. Samo Medicol, prema Kekin, ove godine od HZZO‑a dobiva oko 20 milijuna eura za pružene usluge .

Drugim riječima:

• Država plaća privatniku, umjesto da investira u vlastitu opremu.
• Privatnik zarađuje, iako koristi prostor i infrastrukturu javne bolnice.
• Građani dvostruko plaćaju – kroz poreze i kroz povećane troškove zdravstvenog sustava.

Problem nije samo u Medicolu – nego u modelu

Ovakvi aranžmani stvaraju dugoročne financijske obveze koje su skuplje od izravne javne investicije. Kada privatnik drži monopol nad ključnom dijagnostikom, država postaje ovisna o njegovim cijenama i rokovima. Usto, ako se tolerira neplaćanje režija ili nejasni ugovori, gubici se multipliciraju.

Kekin tvrdi da ugovor koji bi opravdao “prebijanje” dugova ne postoji, a jedan od ugovora iz 2025. godine čak nema ni potpis ministarstva, što ga čini nevaljanim. To otvara pitanje odgovornosti uprava bolnica i ministarstva, koje je, prema navodima, godinama toleriralo neplaćanje obveza.

Političke posljedice

Zastupnica Možemo! najavila je pokretanje istražnog povjerenstva i saborsku raspravu o slučaju. No, bez obzira na političku dinamiku, suština problema ostaje ista: država gubi novac jer ne ulaže u vlastite kapacitete, nego financira privatne profite.

Slučaj Medicola nije samo pitanje jedne bolnice, jednog ravnatelja ili jedne poliklinike. To je ogledni primjer kako loše postavljen model javno‑privatne suradnje u zdravstvu dugoročno košta više nego izravna javna investicija. Dok god država plaća privatnicima milijune za usluge koje bi mogla obavljati sama, zdravstveni sustav će ostati kronično podfinanciran, a građani će plaćati cijenu.