A.Karlovic
Svemir nije više samo beskrajno prostranstvo, već postaje sve zagušenije. Od početka svemirske utrke, kada je 1957. godine lansiran Sputnik 1, u orbitu je poslano tisuće satelita, raketa i drugih svemirskih objekata. No, što se dogodi s njima kada završe svoju misiju? Nažalost, većina ih ostaje tamo gore, pretvarajući se u svemirsko smeće. 1977 godine ruski satelit Cosmos 954 na nuklearni pogon poslan u orbitu ostao je bez kontrole. 14. siječnja 1978. Rusi su potvrdili da nemaju kontrolu nad njim. Ostao je bez kontrole, lebdio i na kraju je počeo padati prema zemlji. Ušavši u atmosferu raspršio je radioaktivni materijal po Kanadi. Tad je već postalo potpuno jasno da je svemirsko smeće potencijalna opasnost za sve. Nedavno je, o čemu smo pisali ovdje, jedan komad rakete težak 500 kilograma pao u Keniji.
Svemirski otpad čine svi umjetni objekti koji više nemaju korisnu funkciju i kruže oko Zemlje. Kada sateliti ostanu bez goriva ili se pokvare, oni postaju beskorisni i nastavljaju kružiti oko Zemlje. Tijekom lansiranja, rakete odbacuju različite dijelove koji se također mogu naći u orbiti. U svemiru se nalazi i mnogo drugog otpada, poput alata koje su astronauti izgubili, fragmenata eksplozija i čak boje koja se oljuštila s svemirskih letjelica.
Svemirski otpad predstavlja veliku prijetnju za naše aktivnosti u svemiru. Svi ti objekti kreću se velikim brzinama i sudari između njih su neizbježni. Svaki sudar stvara još više manjih komadića otpada, što pogoršava problem. Sudari svemirskih objekata mogu oštetiti ili uništiti funkcionalne satelite i svemirske stanice.
Čak i mali komadići otpada mogu predstavljati veliku opasnost za astronaute tijekom izvanbrodskih aktivnosti. Svemirski otpad može ometati komunikacijske satelite i GPS sustave.
Svijest o problemu svemirskog otpada raste, a mnoge zemlje i svemirske agencije rade na rješenjima. Neki od prijedloga uključuju razvoj tehnologije koje bi omogućile hvatanje i uklanjanje većih komada otpada iz orbite.
Donose se stroži propisi koji obvezuju vlasnike satelita da osiguraju da njihovi uređaji na kraju misije sigurno izgore u atmosferi. Zemlje širom svijeta surađuju kako bi pronašle zajednička rješenja za ovaj globalni problem.
Iako se možda čini da je problem svemirskog otpada daleko od nas, svi možemo pridonijeti njegovom rješavanju. Što više ljudi bude svjesno ovog problema, to će se više pritiska vršiti na vlade i svemirske agencije da poduzmu odgovarajuće mjere. Podržimo projekte koji se bave čišćenjem svemira i razvojem održivih svemirskih tehnologija.
Svemirsko smeće je ozbiljan problem koji zahtijeva hitno djelovanje. Samo zajedničkim naporima možemo očuvati našu planetu i osigurati da buduće generacije mogu uživati u čistim nebesima
Grđan Marinko
Ika-Josipa Liptak
