A.Karlovic
Nakon više od tri desetljeća u gradskoj upravi, u mirovinu odlazi Dražen Dretar, dugogodišnji voditelj protokola i odnosa s javnošću Grada Varaždina. Dok mu čelnici odaju priznanja za profesionalnost, brojni novinari i medijski djelatnici s gorčinom se prisjećaju njegove uloge u gušenju slobodnog novinarstva za vrijeme mandata bivšeg gradonačelnika Ivana Čehoka.
Dugogodišnji gradski službenik Dražen Dretar, koji je većinu karijere proveo na čelu Odsjeka za protokol, odnose s javnošću, međugradsku i međunarodnu suradnju, umirovljen je uz pjesmu i pohvale. Gradonačelnik Neven Bosilj istaknuo je kako nije bilo važne delegacije ni protokolarnog događaja u čijoj organizaciji Dretar nije sudjelovao, dodavši da je svojim iskustvom i predanošću ostavio dubok trag. Nije naveo da li pozitivan, negativan ili mješovit “po potrebi” kao miješana marmalada.
No, dok službena verzija govori o profesionalcu koji je gradio standarde prepoznate i izvan Hrvatske, dio javnosti pamti sasvim drugu sliku. Dretar je, naime, bio jedan od ključnih izvršitelja medijske politike bivšeg gradonačelnika Ivana Čehoka – politike koju mnogi opisuju kao cenzuru i zastrašivanje novinara.
Dretar je ukratko za neupućene bio narodski rečeno ljiga nad ljigama ili ‘profesionalni parazit’
Prema riječima više novinara koji su izvještavali iz Varaždina tijekom mandata i terora Ivana Čehoka, Dretar je osobno procjenjivao tko smije, a tko ne smije biti akreditiran kao novinar, fotoreporter ili kamerman – iako za to nema nikakve stručne kvalifikacije. Medije koji nisu bili skloni gradonačelniku Čehoku redovito je proglašavao “nepostojećima”, a pojedinim novinarima tražio je akreditacije koje u zakonskom okviru ne postoje. Čak ikad bi primio potvrdu o dvadesetogodišnjem iskustvu pisanja za medije od urednika – smatrao je da je nevjerodostojna jer ga on osobno ne poznaje?
Posebno su problematični bili njegovi postupci prema freelancerima i stranim medijima. Dretar je sustavno zanemarivao mogućnost suradnje s globalnim medijskim kućama poput New York Timesa, Reutersa ili CNN-a, a njihove pokušaje izvještavanja iz Varaždina tijekom čak 20 godina proglašavao je ništetnima. Za novinare koji nisu bili podobni režimu, nije bilo mjesta ni na gradskim događanjima ni na konferencijama za medije.
“Svi mu se morali gurati u dupe, narodski rečeno – bio je ljiga nad ljigama“, opisuje autor ovog članka slikovito njegov rad, koji je zbog Dretarovih postupaka bio cenzuriran i spriječen u obavljanju svog posla. Neki mediji su do dolaska na čelo grada sadašnjeg gradonačelnika bili cenzurirani i zabranjen im je pristup Gradskoj vijećnici.
Dretarova verzija: “Nikada nisam lagao”
Na svom oproštaju, Dretar je iznio potpuno drugačiju sliku. “Nastojao sam uvijek biti otvoren, dostupan i iskren. Nikada nisam lagao niti podilazio medijima, već sam vjerovao u transparentnost i korektnu suradnju“, rekao je Dretar, dodavši kako je zahvalan svim novinarima na profesionalnoj suradnji.
Prisjetio se i promjena koje je doživio – od pisaćih strojeva do umjetne inteligencije – te istaknuo kako je predanost gradu ostala ista. “Grad, protokol i odnosi s javnošću iznimno su važni za funkcioniranje jednog živog grada kakav je Varaždin”, poručio je.
Dvije istine jednog grada – grada kulture
Dok Grad Varaždin pod vodstvom gradonačelnika Bosilja danas pokušava graditi drugačiju priču, činjenica je da je Dretar desetljećima bio nezaobilazna karika u sustavu koji je medijsku slobodu često tretirao kao neprijatelja. Njegov odlazak u mirovinu mnogi će pamtiti kao kraj jedne ere – ali ne one protokolarne i uglađene, već one u kojoj su se akreditacije dijelile po podobnosti, a novinari koji su radili svoj posao sustavno su izbacivani iz jednadžbe.
Kolege iz gradske uprave na oproštaju su mu zahvalili na stručnosti, kolegijalnosti i prijateljstvu. Oni koji su bili na drugoj strani njegovog stola – novinari koje je ponižavao, isključivao i lažno akreditirao – svoje će svjedočanstvo ponijeti u povijest varaždinskog novinarstva. Bez njegovih zahvala.
Zmaj.info
