Povremeno izbijanje afera vezanih uz netočne imovinske kartice saborskih zastupnika, ministara i drugih državnih dužnosnika postaje sve češća pojava u Hrvatskoj. Koliko je moguće da netko “zaboravi” prijaviti bračnog partnera, nekretninu ili poslovni udio? Je li riječ o nevinim propustima ili sustavnom prikrivanju imovine?
“Zaborav” kao izlika – koliko je uvjerljiv?
Imovinska kartica je obvezni dokument u kojem se evidentiraju svi značajniji imovinski podaci dužnosnika. Ipak, česte su situacije u kojima političari ne navode bračne/izvanbračne partnere – što može utjecati na procjenu korupcijskih rizika. Kako je moguće zaboraviti upisati bračnog ili izvanbračnog partnera?
Osim tog zaboraba zastupnici i ministri često”prezaboravljaju” svoje nekretnine, posebno ako su registrirane na druge članove obitelji koje su kao zaboravili upisati u imovinsku karticu.
Ne prijavljuju ni dionice ili udjele u firmama – što može ukazivati na težak slučaj sukob interesa. Obrazloženje je često copy paste preuzeto iz prethodnih slučajeva: “Nisam znao/la da moram prijaviti” ili “To je sitna administrativna pogreška“. No, imovinska kartica nije neka nova, nepoznata kategorija – riječ je o standardnoj proceduri koja se ponavlja svake godine. Ne radi se o sitnoj već o krupnoj pogrešci.
Zašto se laže? Što se krije iza netočnih podataka?
Razlozi mogu varirati, ali najčešći su ciljano uklanjanje dokaza o nezakonitom bogaćenju. Ako dužnosnik naglo stekne imovinu, a nema jasnog izvora prihoda, netočna prijava može prikriti korupciju.
Izbjegavanje sukoba interesa je jedan od razloga. Recimo da npr. ako ministar ili zastupnik posjeduje udio u firmi koja dobiva državne natječaje.
Zaštita privatnosti? Možda neki žele sakriti imovinu od javnosti, iako je transparentnost osnovni uvjet javne službe.
Slučajnost ili sustavni problem?
Teško je povjerovati da su svi ti propusti sasvim slučajni. Ako netko može zaboraviti prijaviti kuću, što još može “promaknuti”? U mnogim slučajevima radi se o nedostatku stroge kontrole. Nadzorne institucije često ne provjeravaju podatke dovoljno temeljito. Građani ih iako znaju za njih ne prijavljuju.
Blagim kaznama, čak i ako se utvrdi laž, sankcije su rijetko dovoljno ozbiljne da obeshrabre takvo bahato ponašanje. Njima se to tolerira kao “greškica”, s druge strane javni službenici od građana traže “dlaku u jajetu” kad se donose rješenja i odluke. O usporedbama kazni da ni ne pišemo.
Radi se o političkoj “Balkanskoj nekulturi neodgovornosti” . Postoji percepcija da se “može izvući” s neprijavljivanjem imovine.
Što bi se trebalo promijeniti?
Da bi se riješio problem, potrebno je prije svega automatsko provjeravanje podataka. Porezna uprava i zemljišne knjige već imaju podatke, zašto se ne usklade s imovinskim karticama? To je problem?
Strože kazne uključivale bi gubitak dužnosti za one koji namjerno lažu. Veća transparentnost, javno dostupna i lako provjerljiva evidencija svih prijava. Ne može sve to neprijavljivanje biti “slučajno”
Ponavljajući se “propusti” u imovinskim karticama nisu samo male nedužne pogreške, već znak sustavnog bahatluka i problema. Dok god postoje slab mehanizam provjere i blage posljedice, bit će onih koji će pokušati prikriti svoju imovinu. Država koja zaista želi boriti se protiv korupcije mora učiniti imovinske kartice nešto što se ne može “zaboraviti”.
Ministar Habijan (HDZ): ‘Nemam obitelj, roditelje, braću ni sestre. Ovo razdoblje mi budi prilično ružna sjećanja‘ izjavio je za medije Damir Habijan vezano uz Božić i blagdane. To ga nije spriječilo da primi naknadu za odvojeni život. Naknadu koji financiraju građani koji kopaju po kontenjerima ne bi li preživjeli. Znate li koliko mjesečno uz sve privilegije koje koristi prima na svoj račun uz ne tako malu plaću Damir koji je lagao ovako ili onako. Ili u imovinskoj kartici ili kad je primio nezaslužanu naknadu. On je ministar pravosuđe i to ne zna?
Ni učiteljica Novak nije očito baš tako “transparentna” kako se voli prikazati u javnosti. Što mislite – je li nemar Dubravke Novak (Možemo!) ili još i gore Damira Habijana kao ministra pravosuđa uhvaćenih u laži oko imovinske kartice samo mala slučajna ili namjerna prevara?
Trebaju li kazne biti strože? Treba li to provjeravati ili ih pustiti da uživaju u blagodatima stečenim lažima, mogućim prijevarama birača ili mogućom korupcijom? Podijelite nam svoje mišljenje!










