Zlatko Dalić i kontroverze oko domoljublja

Nedavna izjava izbornika hrvatske nogometne reprezentacije Zlatka Dalića ponovno su pokrenule temu domoljuba, domoljublja i podjela. Dalić je istaknuo kako reprezentacija predstavlja “vrijednosti hrvatskog naroda – domoljublje, vjeru, ljubav i zajedništvo“, ali i kritizirao “glasnu manjinu koja ne voli Hrvatsku“. Nije precizirao koju manjinu pa se u toj izjavi našla i većina državljana Republike Hrvatske rođena u Hrvatskoj. Dalić (Livno, 26. listopada 1966.) moguće ima i braniteljski status, koji se dobije čim se netko rodi u BiH. No sasvim je sigurno da kao izbjeglica iz BiH nije sudjelovao u ratnim zbivanjima već sigurnost pronašao u Varaždinu koji su obranili Varaždinci, a ne izbjeglice iz BiH.

Te njegove riječi nisu prošle bez reakcija: Sport, propovjed ili politika? Dalić je prešao granicu između sportskog, vjerskog i političkog diskursa, što je izazvalo pitanje je li njegova uloga promicati jedinstvo ili dodatno polarizirati.

Od 07/1992 – 06/1996 nije se borio za svoj komad zemlje, igrao je nakon dolaska iz Mostara gdje je trčao za loptom za NK Velež za NK Varteks iz Varaždina. Isti onaj koji su financirali radnici koji su morali u rat da bi on mogao trčati za loptom.

Privilegirani govor? Dok ističe ljubav prema Hrvatskoj, ne spominje ekonomske nejednakosti koje tjeraju mnoge Hrvate na emigraciju. Neki su mu zamjerili da, unatoč vlastitom uspjehu, ne govori o onima koji su ostali bez posla ili su prisiljeni otići. Ne govori o onima koji su otišli iz Hrvatske nakon što su financirali njegovo loptanje na stadionu nekadašnjeg kluba Varteks za koji su izdvajali dio plaće prije nego se on i rodio. Da, nije se Dalić sjetio tih radnika koji su financirali njegov boravak u Varaždinu, a morali su otići “trbuhom za kruhom“.

Tko je “pravi Hrvat”? Imati uspjeh, nekretnine na moru i kopnu ili status ne bi smjelo biti mjerilo domoljublja. No, neki doživljavaju da se takvim izjavama nameće hijerarhija u patriotizmu.

Zašto ponekad Hrvati iz BiH ili oni rođeni u drugim državama misle da su veći domoljubi i Hrvati od onih koji su rođeni u Hrvatskoj. To je od “stoljeća sedmog” svakako složeno pitanje koje uključuje povijesne, kulturne, političke i često psihološke čimbenike.

Neki od razloga zašto dio Hrvata iz Bosne i Hercegovine (BiH) može imati osjećaj “većeg hrvatskog identiteta” u odnosu na Hrvate iz Hrvatske uključuju primjerice povijesni kontekst. Hrvati u BiH često su živjeli u okruženju gdje su bili manjina, što je poticalo jaču povezanost s nacionalnim identitetom radi očuvanja kulture i jezika. Doduše oni često misle da govore Hrvatskim jezikom koji je ipak kompliciraniji za izgovoriti od njihovog lokalnog hrvatskog jezika pomiješanog jezicima okruženja u kojima su ga govorili.

Tijekom rata u BiH (1992–1995) i hrvatska zajednica bila je izložena opasnostima, što je dovelo do još jačeg osjećaja zajedništva i borbe za opstanak. Neki su početkom ratnih zbivanja i agresije Srbije i JNA otišli u borbi za opstanak u Hrvatsku.

Kao manjina, Hrvati u BiH često su naglašavali svoj identitet kako bi se osjećali sigurnije. U BiH, hrvatski identitet često je bio političko pitanje (npr. borba za prava u okviru federacije), što je dovelo do jače politizacije nacionalnog osjećaja.

Neki Hrvati u BiH osjećaju da Hrvatska (kao država) nije uvijek dovoljno branila njihove interese, iako su često dobili i više od Hrvata iz Hrvatske, pa stoga naglašavaju svoju “veću posvećenost” hrvatskom pitanju. U Hrvatskoj postoje razlike između regija (npr. primorje vs. zagorje vs. Dalmacija), pa se ponekad Hrvati iz BiH poistovjećuju s određenim područjima (npr. Hercegovci s Dalmacijom) i smatraju da su “izvorniji” od, recimo, rođenih Varaždinaca ili rođenih Zagrepčana. (Foto: FB)