Cijeli val zahtjeva za aktivacijom 25. amandmana američkog Ustava ponovo potresa Washington, dok oporbeni zakonodavci i dio javnosti izražavaju zabrinutost zbog ponašanja predsjednika Donalda Trumpa. Iako se ovaj ustavni mehanizam spominje već godinama, aktualna eskalacija odnosa s Iranom i objave na društvenim mrežama doveli su do novog zaoštravanja političke retorike.
Dok se svijet navikava na ubrzani tempo vijesti iz Bijele kuće, jedna pravna odredba postaje sve prisutnija u javnom diskursu. Dvadeset peti amandman, ratificiran još 1967. godine, posljednjih dana postao je glavna tema rasprava među američkim dužnosnicima, posebice nakon što su određeni Trumpovi potezi ocijenjeni “nestabilnima” i “opasnima”.
Što je zapravo 25. amandman?
Za razliku od opoziva (impeachmenta), koji se fokusira na kaznena djela poput izdaje ili podmićivanja, 25. amandman osmišljen je kako bi riješio pitanje predsjedničke (ne)sposobnosti. Njegova primarna svrha je osigurati kontinuitet vlasti u slučaju da predsjednik nije u stanju obavljati svoju dužnost, bilo zbog fizičkih, bilo zbog mentalnih razloga .
Amandman se sastoji od četiri odjeljka, a trenutno je u fokusu javnosti Četvrti odjeljak. Upravo on omogućuje najdrastičniji korak – prisilnu smjenu predsjednika bez njegovog pristanka. Ova odredba dopušta potpredsjedniku i većini članova predsjedničkog kabineta da Kongresu dostave pisanu izjavu kojom predsjednika proglašavaju “nesposobnim za obavljanje ovlasti i dužnosti”.
Zašto se o njemu ponovno raspravlja?
Iako se o 25. amandmanu raspravljalo i tijekom prve administracije Donalda Trumpa (posebno nakon upada na Kapitol 6. siječnja 2021.), trenutna situacija donosi novu dimenziju . Kritičari ističu Trumpovo ponašanje u vezi s ratom protiv Irana, opisujući njegove izjave kao “psihotične” i “potpuno neuračunljive”.
Demokratske zastupnice poput Yassamin Ansari i Ilhan Omar javno su upozorile na ono što nazivaju “neuravnoteženošću” predsjednika. Senator Bernie Sanders poručio je da su to “zapisi opasne i mentalno nestabilne osobe” te pozvao Kongres na hitnu reakciju . Čak su se i neki bivši republikanci, poput bivšeg kongresnika Joea Walsha, pridružili pozivima za primjenu 25. amandmana, tvrdeći da će Trump “zauvijek ostati mrlja na ovoj zemlji”.
Zašto smjena nije jednostavna?
Unatoč glasnim pozivima, pravni stručnjaci upozoravaju da je aktivacija Četvrtog odjeljka iznimno složen proces koji u povijesti SAD-a nikada nije primijenjen .
Prva prepreka je politička volja. Inicijativu moraju pokrenuti potpredsjednik JD Vance i većina kabineta – ljudi koje je sam predsjednik postavio. Očekivati da će oni protiv njega svjedočiti i pokrenuti postupak smjene, smatra se malo vjerojatnim u trenutnoj političkoj konstelaciji .
Druga prepreka je pravna procedura. Čak i da kabinet pokrene postupak, predsjednik ima pravo odmah uložiti prigovor. Ako dođe do spora, konačnu riječ ima Kongres, gdje je za potvrdu smjene potrebna dvotrećinska većina u oba doma – što je čak i stroži uvjet od onog za opoziv .
Povijesni presedan: Čekić koji nikada nije pao
Zanimljivo je da, iako Četvrti odjeljak nikada nije korišten za smjenu predsjednika, sam amandman nije mrtvo slovo na papiru. Njegovi prva tri odjeljka korišteni su nekoliko puta. Primjerice, predsjednici Ronald Reagan i George W. Bush pozivali su se na treći odjeljak prilikom odlaska na operacije pod anestezijom, privremeno prepuštajući vlast svojim potpredsjednicima .
Tijekom Nixonove ere, amandman je korišten za popunjavanje mjesta potpredsjednika nakon ostavke Spira Agnewa, a potom i za nasljeđivanje vlasti nakon Nixonove ostavke 1974. godine . Međutim, korištenje Četvrtog odjeljka ostaje “sveti gral” ustavnog prava – teoretski moguć, ali politički gotovo nedostižan.
Stručnjaci upozoravaju da bi pokušaj aktivacije ovog mehanizma bez jasnog medicinskog ili kognitivnog razloga mogao izazvati duboku ustavnu krizu. Kako navodi profesor Michael Gerhardt, autori Amandmana fokusirali su se na fizičku i zdravstvenu sposobnost, dok je “nesposobnost” zbog loših političkih odluka ili temperamenta pravno neistražen teritorij .
Dok Washington čeka daljnji razvoj događaja, 25. amandman ostaje najmoćnije, ali i najteže dostižno oružje u ustavnom arsenalu SAD-a – oružje koje bi, ako bi se ikada upotrijebilo, zauvijek promijenilo način na koji Amerika definira vodstvo u kriznim vremenima.








