EP: Debata o hotelu financiranom europskim novcem polarizira hrvatske eurozastupnike

U europskoj političkoj areni, hrvatski eurozastupnici pokazali su duboko podijeljene stavove oko ulaganja sredstava iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti (NPOO) u vrijednosti od pet milijuna eura u hotel na otoku Ugljanu. Ovaj projekt, koji je predmet oštrog pregovaranja i javne rasprave, postao je simbol rasjeda u pristupu trošenju europskog novca u kriznom razdoblju izazvanom pandemijom.

Pozadina projekta i ulaganja sredstava iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti

Ministar turizma Tonči Glavina nedavno je, u svečanosti u Preku, na otoku Ugljanu otvorio hotel Curio Collection, dio lanča Hiltona. Prema mjerilima vlade, ovaj objekt predstavlja „najbolju potvrdu naše politike regionalnog i ravnomjernog razvoja“ te „veliki iskorak za hrvatski otočni turizam i cijelu Zadarsku županiju“. Ulaganje je sufinancirano sredstvima dostupnima hrvatskoj vladi putem mehanizma za oporavak i otpornost (RRF), instrumenta koji je dizajniran za jačanje otpornosti gospodarstva u kriznim vremenima.

Kritike na uložena sredstva

Zastupnik zelenih Gordan Bosanac istaknuo je da je ovaj projekt „tipičan primjer lošeg trošenja europskog novca“. Bosanac je u temeljnim raspravama u Europskom parlamentu doveo u pitanje transparentnost i učinkovitost trošenja sredstava u okviru RRF-a. Prema njegovim riječima, sredstva se troše bez jasnih indikatora uspješnosti, a “krajnji primatelj” tih investicija često ostaje nejasan. Tako su se u njegovim komentarima kombinirale zabrinutost zbog nedostatka jasne evaluacije te opća sumnja u kompetentno upravljanje sredstvima namijenjenima za poticanje inovacija i oporavka gospodarstva.

Podrška takvim projektima

S druge strane, zastupnice HDZ-a, među kojima su Sunčana Glavak i Nikolina Brnjac, branile su projekt zagovarajući činjenicu da su ulaganja u turizam i infrastrukturu ključna za oporavak Hrvatske, osobito nakon potresa i drugih kriznih situacija. Glavak je u raspravi navela da je potrebno pogledati dokumentaciju revizorskog tijela te razumjeti složenost procesa prenamjene sredstava iz RRF-a. Brnjac je dodatno naglasila kako ulaganja nisu usmjerena samo na komercijalni sektor, već su dio šireg plana koji uključuje održivu i digitalnu tranziciju temeljem smjernica Nacionalnog plana, kojim se nastoji osigurati konkurentnost malih, srednjih i velikih poduzeća u sektoru turizma.

Ova rasprava nije samo tehnička provjera načina trošenja fondova, već odražava dublje političke i ideološke podjele među eurozastupnicima. S jedne strane, kritičari tvrde da se sredstava trebaju koristiti uz maksimalnu transparentnost i stroge evaluacijske kriterije, dok drugi naglašavaju važnost brzih intervencija u kriznim vremenima kako bi se spriječile još veće negativne posljedice, primjerice nakon prirodnih nepogoda i potresa. Debata se stoga uklapa u širi okvir rasprava o budućnosti europskih investicijskih instrumenata te politike oporavka u post-pandemijskom razdoblju.

Hotel na Ugljanu postao je metafora izazova balansiranja između hitnih infrastrukturnih ulaganja i zahtjeva za transparentnim i promišljenim trošenjem europskih sredstava. Dok neki eurozastupnici vide ovaj projekt kao nužan korak za potporu obnove i regionalnog razvoja, kritičari ga smatraju primjerom neadekvatne kontroverzne prakse u raspodjeli fondova. Ova nesuglasja nastavit će oblikovati javnu i političku debatu o budućnosti korištenja RRF-a te postavljati pitanja o prioritetima i kriterijima za buduće investicije.

Sve to ukazuje na složenost politike ulaganja europskih sredstava, ističući različite perspektive zastupnika i šire implikacije na održivi razvoj hrvatskog turizma i regionalne gospodarske politike.