Marina Rogulj
Benkovac…za one koji ne znaju, mali gradić u unutrašnjosti Dalmacije, smješten između Zadra i Knina. Iako naizgled tih i običan, svakog desetog u mjesecu pretvara se u pravo čudo, poznati benkovački sajam. Mjesto koje privuče sve: od kolekcionara i trgovaca do znatiželjnika i onih što samo dođu „malo bacit oko“, pa šta bude“. A bude svega.U nastavku vas vodimo na đir po sajmu, iz prve ruke, bez filtera, baš onako kako on zaslužuje da bude predstavljen.
K‘o na piru
Već kad dođeš pred ulaz sajma, dočeka te atmosfera kako bi Dalmatinci rekli „k’o da si doša na pir“. Miris pečenja sa svih strana odojak, janjetina, ćevapi sve se miješa i udara ravno u nos. I taman kad ne znaš gdje bi prvo krenuo, naiđeš na veliku nadstrešnicu. Dugi stolovi puni ljudi. Gledaš ih i misliš: „Ovi ljudi se možda nikad prije nisu ni vidili, možda nemaju ništa zajedničko, ali sad sjede zajedno, pivaju, nazdravljaju, smiju se.“ Spojilo ih je jedno – dobra zabava. A kad su tamburaši zasvirali gotovo. Noge same krenu. Ko zna pivat, piva. Ko zna plesat, pleše. A ko ne zna svejedno uživa.
Od igle do lokomotive
A onda kreneš u obilazak štandova. Nema čega nema od starih alata, vojnih kaciga, gramofonskih ploča, pa do predmeta toliko starih da te, ovisno o godinama, vrate mirisom u neko prošlo vrijeme. A ako si malo mlađi, samo se nasmiješ i pitaš: „Čekaj, u šta ja to zapravo gledan?“ Štandovi su podijeljeni po sekcijama, pa nema brige sve je “ka po špagi”. U jednom dijelu samo alati, u drugom kućanski proizvodi, u trećem igračke… i tako redom, sve ima svoje mijesto. Na svakom štandu druga lica, ali svi imaju jednu zajedničku osobinu, znaju složiti priču. Tako ćeš za neki naizgled običan sat čuti kako je „taj bija na ruci čovika koji je proša i rat i Njemačku i povratak, i još kuca bez greške.“ Možda ti priča zvuči nategnuto, ali način na koji je prodavač ispriča uvuče te. I ne znaš više – kupuješ sat, ili priču.
E, a onda onako punih ruku svega, kad bi najradije sve bacia na pod i lega negdi u hladu dođeš do onog mnogima najzanimljivijeg dijela: gastronomije.Prvo naiđeš na male štandove gdje ljudi predstavljaju svoje domaće proizvode sirevi, pršut, rakije, marmelade… Pa možeš onako „s nogu“ nešto isprobati, u prolazu, za gušt. Ali zna se ljudi u Dalmaciji su od onih što poštuju vrime za spizu. “Vrime za jist je sveto,” reka bi bilo koji domaći. Nema tu brzine. Valja lipo sist za stol, ko čovik, i pojist i popit.Zato su tu ogromni stolovi pod ladovinom, a atmosfera – ka na pravoj svadbi. Imaš šta god ti srce poželi: odojak, janjetina, gulaš, kobasice, fažol… Ma za svakoga ponešto.I taman kad misliš: „Ajde, sad bi moga lagano krenit doma…“ eto ti tamburaša. E pa onda zaboravi na brzo doma. Jer kad tambura zagrmi, a piva se uglas, ostaješ još malo. Ili još dvi ure. Jer tako to ide u Benkovcu.
Google fotografija
I taman kad kreneš kući, s vrećicom u ruci i mirisom pečenja u odjeći, osjetiš kako ti se u srce ušuljala neka tiha radost. I već znaš vraćaš se opet. Jer ovo nije obična trgovina ovo je teatar običnoga života.
Vidimo se idućeg desetog u mjesecu u Benkovcu ! 🙂
A.Karlovic
A.S.
