Prisustvo političara na otvorenjima škola, vrtića, drugih javnih ustanova ili infrastrukturnih projekta složen je fenomen s više različitih motiva i perspektiva. Političari, posebno oni na lokalnoj i regionalnoj razini (kao na primjer gradonačelnici, župani, ministri), imaju službenu dužnost na poziv prisustvovati takvim događajima.
Otvorenje nove javne ustanove je važan društveni i kulturni događaj koji se na takav način tradicionalno obilježava još iz vremena bivše propale države. Prisustvo vlasti daje tom trenutku važnost i simbolički potvrđuje da je država (ili jedinica lokalne samouprave) prisutna i da vodi računa o građanima. Oni su u tom trenutku lični predstavnici države ili općine. Njihovim potpisom ili nazočnošću službeno se predaje objekt u uporabu.
Danas se sve to skupa svelo na politički marketing i komunikacija u kojoj političari očekuju vidljivost i priznanje. Kao da su to sami financirali. Ritual otvaranja dio je moderne političke komunikacije, čak i kada građani to ne žele.
Političari u Hrvatskoj jednostavno žele povezati svoje osobno ime i ime svoje stranke s nekim uspješno dovršenim projektom. Ako je projekt financiran iz državnog proračuna ili EU fondova (što je danas vrlo često), vlast želi pokazati da se novac od poreznih obveznika dobro ulaže.
Ovo im je prilika za izravan kontakt s građanima bez posrednika iako često ni ne komuniciraju s njima na izravan način. Mogu se ponekad u namještenim situacijama fotografirati s ljudima, “pozorno” slušati njihove hvalospjeve, potrebe i pokazati da im je kao stalo.
Takvi događaji su atraktivni za medije koji onda brže bolje prenesu tu vijest. To je uglavnom pozitivna vijest, lijepe slike djece, novi objekti – sve samo pozitiva. Političari time stječu besplatan medijski prostor gdje se predstavljaju kao učinkoviti i brinući lideri. Posebno u predizbornim kampanjama.
Kroz takve prigode grade imidž nezamjenjivog čovjeka od naroda, koji je blizak građanima i koji “donosi razvoj” u zajednicu. Javni prostor za obrazovanje je uvijek bio veliki izazov i predmet pritiska javnosti. Otvaranjem novog vrtića ili škole, vlast pokušava smiriti nezadovoljstvo i pokazati da rješava problem. Tako je nedavno premjer Plenković osobno prisustvovao otvorenju Medicinske škole u Karlovcu. Uz premijera Plenkovića na otvorenju su, kao da ni oni inače nemaju pametnijeg posla, bili i ministar znanosti, obrazovanja i mladih Radovan Fuchs te ministrica zdravstva Irena Hrstić te brojni drugi uzvanici.
Prisustvom na otvorenju škole, političari šalju poruku da ulažu naš novac u budućnost – u djecu i mlade. To je investicija koja im donosi dugoročnu političku dobit, jer roditelji koji su sretni što im djeca idu u novi vrtić mogu biti skloniji podršci toj političkoj opciji. Otvorenje nove ustanove je radostan i pozitivan događaj za zajednicu. Ljudski je da i političari žele biti dio te sreće i pozitivnih emocija, kad već ne znaju pravilno upravljati svojim resorima da bi svima bilo bolje.
Nitko se ne pita koliko takvi dolasci političara koštaju (osim što ne rade taj dan svoj posao). Nazočnost na svečanim događajima daje im osjećaj važnosti i ceremonijalne uloge koja je dio političke funkcije. Naravno, ova pojava ima i svoju kritičku stranu.
Ponekad se radi o pukom teatralnom nastupu (“teatar politike”) gdje se sve svede na foto-opportunity, a zanemaruju se dugoročni problemi u tim ustanovama (nedostatak nastavnika, loši uvjeti u starim objektima, nedovoljno financija za funkcioniranje).
Često se događa da političari preuzmu zasluge za projekte koji su planirani i pokrenuti prije njihovog mandata, ili koji su uglavnom financirani iz EU fondova, a ne iz domaćeg proračuna. Ljudi koji to gledaju ponekad imaju osjećaj da su ti političari to s lopatama u rukama od temelja do krova potpuno sami izgradili. I ne samo to, da su za to sve izdvojili svoj i novac stranke.
Ponekad političari prisustvuju otvorenjima samo u onim mjestima koja su im politički važna (npr. s velikim brojem birača) ili koja kontroliraju.
Prisustvo političara na otvorenjima javnih ustanova je višeslojan fenomen. S jedne strane, to je njihova servisna dužnost i način da se građanima predstavi novi investicijski projekt. S druge strane, to je snažan alat političkog marketinga koji im služi za građenje imidža, prikupljanje političkih poena i izravnu komunikaciju s biračima. Razumijevanje ovog ponašanja leži u preplitanju službene dužnosti i političke strategije.










