U iznenadnom zaokretu koji je odjeknuo svijetom, izraelski premijer Benjamin Netanyahu najavio je ambiciozan plan – želi u potpunosti ukinuti američku vojnu pomoć u roku od deset godina. Ova vijest dolazi u trenutku dok Bliski istok gori, cijene nafte divljaju zbog zatvaranja Hormuškog tjesnaca, a mnogi se pitaju: je li se ovaj kaos mogao predvidjeti i zašto su SAD i Izrael ignorirali vlastita upozorenja?
Netanyahu: “Odrasli smo, vrijeme je za partnerstvo”
U intervjuu za CBS-ovu emisiju 60 Minutes, premijer Netanyahu izjavio je kako želi smanjiti američku financijsku potporu “na nulu” . Izrael godišnje dobiva oko 3,8 milijardi dolara vojne pomoći, a prema važećem sporazumu, SAD su se obvezale na ukupno 38 milijardi dolara za razdoblje od 2018. do 2028. godine .
“Mislim da bismo se trebali osloboditi preostale vojne pomoći i preći s odnosa pomoći na odnos partnerstva”, rekao je Netanyahu, dodajući da je Izrael “sazrio” za taj korak .
Ova iznenadna najava dolazi iz nekoliko razloga:
-
Pritisak javnosti u SAD-u: Istraživanje Pew Research centra pokazalo je da 60% Amerikanaca sada gleda negativno na Izrael, što je rast od 7% u odnosu na godinu ranije .
-
Pomak u strateškim ciljevima: Netanyahu želi transformirati odnos u strateško savezništvo ravnopravnih strana, gdje Izrael ne bi ovisio o godišnjim aproprijacijama Kongresa.
Zanimljivo je da je ova izjava uslijedila unatoč činjenici da je Amerika, prema izvješćima, pojačala isporuke oružja Izraelu tijekom rata u Gazi, čak i dok je službeno pozivala na smanjenje žrtava među civilima .
Cijene nafte rastu: Cijena zatvaranja tjesnaca
Dok se politički vrhovi pripremaju za rezanje veza, realna ekonomija krvari. Sukob koji je izbio nakon američko-izraelskog napada na Iran doveo je do gotovo potpunog zatvaranja Hormuškog tjesnaca, kroz koji prolazi između 20% i 35% svjetske morske trgovine naftom i plinom .
Posljedice su dramatične:
-
Cijena nafte (Brent) skočila je s oko 70 dolara u veljači na gotovo 118 dolara po barelu u ožujku, što je najveći mjesečni rast u povijesti .
-
Svjetska banka upozorava na najveći cjenovni šok na robama od 2022. godine, s predviđenim rastom cijena energenata od 24% u 2026. godini zbog smanjenja ponude od čak 10 milijuna barela dnevno .
Naftni div Saudi Aramco već bilježi rast profita od 25%, profitirajući na krizi, dok istovremeno globalna gospodarstva strahuju od recesije .
Je li se to moglo predvidjeti?
Da li se sve ovo moglo predvidjeti? Odgovor glasi – apsolutno da. Ne samo da se moglo predvidjeti, nego se i predvidjelo. Višestruki izvori, uključujući bivše visoke dužnosnike američke obavještajne zajednice, tvrde da su upozorenja stigla na stol Bijele kuće prije prvog metka.
-
Upozorenje CIA-e: Prema riječima Joea Kenta, bivšeg šefa američkog Nacionalnog centra za borbu protiv terorizma koji je dao ostavku u znak protesta, cijela američka obavještajna zajednica (uključujući CIA-u) složila se da Teheran ne razvija nuklearno oružje . Unatoč tome, “naratv i agenda koje je plasirala strana vlada – Izrael – pobijedili su nas” .
-
Upozorenje o Hormuškom tjesnacu: Obavještajne agencije su posebno upozorile da će, ako dođe do napada, Iran zatvoriti Hormuški tjesnac i gađati američke baze diljem Bliskog istoka . To se dogodilo.
Zašto su SAD i Izrael ignorirali upozorenja?
Postavlja se ključno pitanje: zašto ignorirati vlastite špijune? Analitičari i kritičari navode nekoliko ključnih točaka:
-
Utjecaj “Izraelskog lobija”: Nobelovac James Heckman upozorio je da SAD “slijepo prati” Netanyahua. Prema njegovim riječima, jak proizraelski lobij, uključujući filantrope i milijardere, aktivno oblikuje američku vanjsku politiku, često gurajući agendu koja nije u interesu SAD-a .
-
Politička korist vs. realnost: Donald Trump je, prema opažanjima, bio “grandiozan u retorici“. Obećavao je da će otvoriti tjesnac “za nekoliko mjeseci” i smanjiti cijene nafte, no ekonomisti su upozoravali da je to nemoguće bez kopnene invazije na Iran . Prošli su mjeseci, a tjesnac je i dalje problematičan .
-
Podcjenjivanje Irana: Ideja da će bombardiranje Iranaca dovesti do toga da “dođu moleći za dogovor” pokazala se potpuno pogrešnom. Umjesto toga, Iran je uzvratio, blokirao svjetsku ekonomiju i učvrstio svoj režim protiv vanjskog neprijatelja .
Izraelova želja da sada “osamostali” svoju vojnu ekonomiju ukazuje na dugoročnu promjenu u međunarodnim odnosima, ali je došla u najgorem mogućem trenutku. Sukob koji je, prema upozorenjima, mogao biti izbjegnut ako su se poslušale obavještajne procjene, sada je izazvao globalnu ekonomsku krizu.
Netanyahu sada govori o “partnerstvu” s Amerikom, ali kritičari poput Heckmana upozoravaju da je “ludo da nas Netanyahu vodi u to“, posebno bez jasnog cilja, dok svijet plaća cijenu na benzinskim postajama diljem planete . Čini se da je rat u Iranu još jedan u nizu sukoba u kojem su upozorenja “mirotvoraca” žrtvovana na oltaru političkih ambicija i sigurnosnih procjena koje su išle u korist jednog, a ne svih.








