Mađarska: Tvrtka Ministarstva obrane skriva ugovore luksuzne vile

Viktor Orbán redovito odbija pitanja o imanju Hatvanpuszta rekavši da nije njegovo, već očevo. Štoviše, to nije ni luksuzna rezidencija, već samo farma tvrdi Orbán. Međutim Ákos Hadházy iznio je na svom FB profilu nove dokumente u vezi s posjedom Orbánovih u Hatvanpuszti. Redovito objavljuje i to kako u Mađarskoj posluju tvrtke iz obitelji Orbán.

Tvrtka HM EI Zrt., u vlasništvu Ministarstva obrane, odbila je objaviti ugovore povezane s izgradnjom, obnovom i opremanjem luksuzne vile Romulusa Ruszina-Szendija. Umjesto dokumenata, pozvali su se na kazneni postupak koji je u tijeku. Oglasivši se na zahtjev za pristup javnim podacima, kompanija je tvrdila da ne može dostaviti ugovore zbog sudskog postupka protiv bivšeg načelnika kabineta.

HM EI Zrt. se predstavlja kao tržišni lider u području upravljanja zgradama i nekretninama te je među najvećim pružateljima usluga u segmentu zaštite radne snage.Kao nova djelatnost tvrtke je istraživanje i razvoj. Kao datum osnivanja zabilježen je 01. siječnja 1993. godine (?) što bi značilo da su registarska tijela u Mađarskoj bila otvorena 1.1.1993. na samu novu godinu? Kao izvršni direktor od 1. travnja 2023. – glavni izvršni direktor (Vezérigazgató (vezető tisztségviselő)) spominje se László András Trembeczki.

Što se točno dogodilo?

Vila u mjestu Ruszin-Szendi procijenjena je na 928 milijuna forinti, a javnost je pozorno pratila tko je i kako financirao renovaciju te unutarnje uređenje. HM EI Zrt. odbija razotkriti pojedinosti ugovora o nabavi materijala i usluga, što budi sumnju u transparentnost trošenja sredstava poreznih obveznika. Dokumenti bi razjasnili tko je potpisao koji ugovor i je li cijena pojedinih stavki bila opravdana.

Tvrtka se poziva na zakon o kaznenom postupku i info o zakonima koji im, kako tvrde, onemogućuju otkrivanje spomenutih ugovora. Međutim, Ustavni sud je već utvrdio da trajni poziv na te odredbe ne može služiti kao trajna prepreka javnosti da dođe do podataka o trošenju proračunskih sredstava. Prethodna praksa pokazuje da se slični argumenti mogu i moraju odmjeriti s pravom na pristup informacijama od javnog interesa.

Sudovi i pojedini nadzorni organi često se sukobljavaju oko granica tajnosti podataka u tijeku istraga. Primjerice, Ministarstvo ljudskih resursa 2019. koristilo je sličnu obranu kako bi ograničilo pristup ugovorima projekta “Híd a munka világába”, no pravomoćno je izgubilo spor pred sudom. To ukazuje na oprez državnih tijela kada je u pitanju balans između zaštite istraga i javne transparentnosti.

Romulus Ruszin-Szendi, nekadašnji šef kabineta, danas je angažiran kao stručnjak stranke Tisa. Njegova uloga u aferi dodatno je potencirala političke napetosti i potaknula pitanja o korištenju resursa Ministarstva obrane za privatne ili stranačke interese. Javni pritisak raste kako stranke, mediji i građanske inicijative traže objavu svih ugovora kako bi se razriješila sumnja u nepravilnosti.

Odbijanje objave ugovora o luksuznoj vili u Ruszin-Szendiju ilustrira trajan izazov u transparentnosti državne potrošnje. I dok se zakoni o tajnosti istraga mogu primijeniti privremeno, praksa je pokazala da trajno skrivanje dokumenata ne može opstati pred zahtjevima Ustavnog suda ni pred javnošću. Daljnje razmatranje ovog slučaja moglo bi postati presedan za pristup informacijama u sličnim situacijama.