Mikro-rituali

Nedavno sam vodila razgovor o rutini. Moj sugovornik bio je protiv nje. Bio je osobito srčan u iznošenju svojih stavova. Tvrdio je da rutina od ljudi stvara robote i da bi pravi cilj života trebala biti spontanost. Rekao je kako nas rutina udaljava od našeg smisla, te da smatra da ih korporacije nameću kako bismo postali bolji roboti. Njegova je teza bila da rutine čine život krutim i monotonim, gušeći svojim uvježbanim rukama ljudsku spontanost, kreativnost i prilagodljivost promjenama. I da, napola sam se složila. Ipak, smatram da rutina pruža određenu vrstu stabilnosti i strukture u našim životima, čime smanjuje stres i strah od nepoznatog, olakšava donošenje odluka i održava zdrave navike.

On baš i nije bio sretan mojim odgovorima, misleći da sam već prodala dušu kapitalističkom sustavu (nismo li svi već po rođenju?). Tako sam se zaputila kući, tužna što mu nisam uspjela pomoći u njegovoj potrazi za „normalnijim“, odnosno malo organiziranijim životom koji bi i dalje bio spontan, a ipak malo uređeniji. Razmišljala sam o rutinama i kako su one stvarno teške nekim ljudima – bilo zbog posla, bilo zbog navika, bilo zbog načina razmišljanja. Pa ipak, nisam htjela odustati od njih, pogotovo zato što ih ja osobito volim (iako nisam uvijek dosljedna) zbog osjećaja zadovoljstva koji mi donose.

Sjela sam na klupicu pored Drave i odlučila prestati zamarati glavu tom temom. Samo sam udisala vjetar i osjećala prženje sunca na friško odrezanim šiškama. Dok sam gledala kako patkice love crve u mulju, božanstveno ispražnjene glave, zapitala sam se – može li to biti rutina? Može li rutina biti blaženo stanje “mozga na paši“ negdje u prirodi?

I to me dovelo do cijele halabuke o kojoj ću danas pisati – ritualima. Točnije, onim malima.

Naime, razlika između rutine i rituala jest u tome što je rutina niz ponavljajućih radnji koje obavljamo automatski radi učinkovitosti i organizacije (npr. pranje zubi), dok je ritual slična radnja, ali s dodatnom svjesnom, emocionalnom ili simboličnom dimenzijom koja joj daje dublje značenje (npr. ispijanje jutarnje kave uz trenutak mira i refleksije).

I iako je tanka granica, jer su obje ponavljajuće radnje, ritual je ipak nešto dublje.

Mikro-rituali su, dakle, male svakodnevne radnje koje imaju emocionalnu ili smirujuću vrijednost. Oni imaju svjesnu, simboličku ili duhovnu dimenziju. Ritual može biti jutarnji čaj ili kava (nije bitno što pijemo, nego vrijeme za smireni početak dana), jutarnje ili večernje šetnje koje nas mogu povezati s mislima i prirodom. Religijski ili duhovni običaji, poput molitve, paljenja svijeće ili meditacije, također nas mogu umiriti u buci modernog svijeta. Ritual može biti i zapisivanje zahvalnosti, slušanje glazbe, svjesno pripremanje i uživanje u obroku, vježbe disanja – sve to može poboljšati naš stil života. Čak i psihološka istraživanja (dolje navedena) pokazuju da rituali mogu: smanjiti razinu kortizola (hormona stresa), poboljšati raspoloženje, povećati osjećaj kontrole i smisla. Tako nam oni mogu dati osjećaj sigurnosti (osobito važno u nesigurnim životnim okolnostima), smanjiti anksioznost time što donose strukturu našem danu (slično rutini), opustiti nas i pomoći nam da se usredotočimo na trenutak u kojem živimo.

I ja radim neke od tih rituala potpuno nesvjesna koliko su dragocjeni. I ja ispijam svoj jutarnji čajić na balkoncu uz zvuke ptičica, šetam kad god uhvatim vremena, bez plana i cilja, pripremam si šarenu klopu (ne baš uvijek, ali se trudim) s ciljem da budem zdravija, a uz ritmične pjesmice sjeckam svoje tikvice. Pričam sa svojim mislima na papiru – one me utješe i daju mi savjet. I sve te radnje tako su lake, a tu su da me usreće kad život zapne (a i kad je dobar).

Konačno, rekla sam prijatelju o mikro-ritualima: kako i dalje može živjeti spontan život, samo uz male „duševne navike“. Kako rituali nisu praznovjerja, nego način da se osjećamo bolje – izvor naše mentalne ravnoteže. Kako je stabilnost zapravo dobra i da je se ne treba bojati. Kako oni mogu biti mali, ali su ipak tako veliki. I kako je mir neprocjenjiv i leži njemu na dlanu.

On, pak, nije ni čuo što sam pričala, već je telefonirao o planovima za nove izlaske.

Očito ne žele svi rasti u životu.

 

Izvori:

1. Brooks, A. W., & Schweitzer, M. (2016). Don’t stop believing: Rituals improve performance by decreasing anxiety. Organizational Behavior and Human Decision Processes, 137, 71–85
2. Hobson, N. M., Schroeder, J., Risen, J. L., Xygalatas, D., & Inzlicht, M. (2018). The psychology of rituals: An integrative review and process-based framework. Personality and Social Psychology Review, 22(3), 260–284.
3. Five Little Doves – https://fivelittledoves.com/lifestyle/the-power-of-morning-rituals-in-mental-health/

Izvor fotografije: Annie Spratt, Unsplash