Zmaj.info
Na temelju dostupnih informacija, američko Ministarstvo financija produžilo je rok mađarskoj tvrtki MOL do 22. svibnja za pregovore o kupnji većinskog udjela u Naftnoj industriji Srbije (NIS). Ovaj potez uslijedio je nekoliko sati prije isteka prethodnog roka (24. ožujka) koji se odnosio na promjenu vlasništva u NIS-u, poduzeću koje je većinski u ruskom vlasništvu.
Odluka američkih financijskih vlasti dolazi usred žarišta naftne krize izazvane američko-izraelskim napadom na Iran 28. veljače, što je potaknulo iranske uzvratne udare na američke saveznike u regiji te zatvaranje Hormuškog tjesnaca, ključne točke kroz koju prolazi petina svjetske opskrbe sirovom naftom. Iako Srbija nije izravno pogođena nestabilnošću na Bliskom istoku – s obzirom na to da više od 60 posto njezine nafte stiže iz Kazahstana – njezina je ranjivost sustavna. Naime, domaće tržište u gotovo 95-postotnoj mjeri ovisi o prerađivačkim kapacitetima NIS-ove rafinerije, koja sirovinu dobiva naftovodom JANAF. Upravo ta povezanost, a time i sama stabilnost opskrbe, izravno ovisi o posjedovanju licence OFAC-a, čime se središnja karika srpskog energetskog lanca nalazi u domeni američke regulatorne kontrole.
Mađarska energetska kompanija MOL objavila je 19. siječnja da je sklopila obvezujući sporazum s ruskim tvrtkama o preuzimanju njihovih vlasničkih udjela u Naftnoj industriji Srbije (NIS). U okviru ovog aranžmana, kao manjinski partner pridružit će se i kompanija ADNOC iz Ujedinjenih Arapskih Emirata. Ovim potezom MOL nastavlja jačati svoju poziciju na regionalnom energetskom tržištu, dok uključivanje strateškog partnera iz UAE-a otvara prostor za dodatnu suradnju i investicije u sektoru nafte i plina.
Ekonomski analitičari procjenjuju da konačna transakcija između MOL-a i NIS-a neće biti na dnevnom redu sve do završetka mađarskih parlamentarnih izbora 12. travnja. To sugerira da se politički kalendar u Mađarskoj izravno odražava na dinamiku pregovora oko NIS-a.
Naglašeno je da Rusi nikada nisu ponudili Srbiji mogućnost da otkupi NIS, što ukazuje na to da Rusija zadržava kontrolu nad procesom i ne vidi Srbiju kao prioritetnog kupca, unatoč postojanju prava prvokupa. Vlada Srbije posjeduje 29,9 % dionica NIS-a, dok ostatak pripada malim dioničarima i zaposlenicima. Time je Beograd značajan, ali ne i većinski dioničar.
Iako Srbija po ugovoru iz 2008. ima pravo prvokupa, vlasti ga ne žele aktivirati kako ne bi narušile odnose s Rusijom. To pokazuje da je vanjskopolitički interes (očuvanje dobrih odnosa s Moskvom) trenutno važniji od ekonomskog ili upravljačkog preuzimanja većinskog udjela u NIS-u.
