J.A.
Ove godine Nobelova nagrada za ekonomiju bit će dodijeljena profesorima Daronu Acemogluu, Simonu Johnsonu i Jamesu A. Robinsonu, trojici profesora američkih sveučilišta, za njihova istraživanja o utjecaju društvenih institucija na prosperitet zemalja. Povjerenstvo koje dodjeljuje nagradu za ekonomiju obrazložilo je odabir trojice profesora i pohvalilo ih za njihovu analizu zbog čega “društva sa slabom vladavinom prava i institucijama koje iskorištavaju stanovništvo ne stvaraju rast ili promjene na bolje”. Radovi ove trojice autora pružaju duboko razumijevanje razloga zbog kojih su neke zemlje ekonomski uspješne, dok druge ostaju u siromaštvu i stagnaciji. U središtu njihovih istraživanja nalazi se ključna teza: kvalitetne institucije potiču gospodarski rast i napredak, dok loše institucije koje iskorištavaju stanovništvo sprječavaju razvoj.
Inkluzivne i izrabljivačke institucije
Acemoglu, Johnson i Robinson u svojim istraživanjima razlikuju “inkluzivne” i “izrabljivačke” institucije. Inkluzivne institucije karakterizira zaštita vlasničkih prava, poštivanje vladavine prava, te mogućnost da svi građani sudjeluju u ekonomskim aktivnostima i političkom životu zemlje. Zemlje koje su uspostavile takve institucije pokazale su stabilan gospodarski rast i društveni napredak, te su dugoročno postale prosperitetne.
S druge strane, izrabljivačke institucije koriste moć za vlastiti interes, a ne za opću dobrobit. U tim društvima vladajuća elita iskorištava resurse i stanovništvo, što rezultira niskim gospodarskim rastom, korupcijom, i manjkom socijalne pravde. Izrabljivačke institucije obeshrabruju inovacije, a zakoni često ne vrijede jednako za sve, čime se usporava društveni i ekonomski razvoj. Prepoznajete li u ovoj priči Hrvatsku?
Povezanost s hrvatskom stvarnošću
Mnoge od ovih teza odražavaju se i na situaciju u Hrvatskoj. U društvu vlada uvjerenje da su institucije podložne političkom utjecaju, a da zakoni ne vrijede jednako za sve građane. Percepcija je da pravosudne institucije ne djeluje neovisno, a javne institucije ne ostvaruju svoju temeljnu funkciju pružanja jednakih mogućnosti za sve. Gotovo svakodnevno, mogu se čuti optužbe da su institucije “porobljene” od strane političkih elita, koje koriste svoj položaj za osobnu korist umjesto za opće dobro.
Takvo stanje rezultira nedostatkom povjerenja građana u institucije, što ima dugoročno štetne posljedice na gospodarstvo. Ako građani smatraju da su zakoni selektivno primjenjivani, a pravda nepristupačna, to obeshrabruje investicije i inovacije. Iz perspektive ekonomista nagrađenih Nobelovom nagradom, Hrvatska se suočava s problemima karakterističnim za zemlje s izrabljivačkim institucijama.
„Kada zaprijeti revolucija, ljudi na vlasti suočavaju se s dilemom – žele ostati na vlasti, ali da bi im to pošlo za rukom, moraju pokušati umiriti mase obećanjima o ekonomskim reformama“. Podsjeća li vas to na nedavno povećanje plaća u zdravstvu, sudstvu, školstvu neposredno prije posljednjih izbora? Podsjeća li vas to na obećanja o raznim, nikada provedenim, reformama u Hrvatskoj?
Povećanje plaća u zdravstvu, sudstvu i školstvu, koje se dogodilo neposredno prije posljednjih izbora, može se činiti kao dio uzorka gdje se takve mjere često najavljuju uoči izbornih ciklusa. Slično tome, obećanja o različitim reformama u Hrvatskoj, koje nisu uvijek provedene, mogu se doimati kao ponavljajući narativ u političkom diskursu.
Kako do inkluzivnijih institucija?
Za Hrvatsku bi ključni koraci prema prosperitetu uključivali reformu gotovo svih javnih institucija, pogotovo pravosuđa, kako bi se povećala njihova transparentnost, odgovornost i učinkovitost. Nismo rekli ništa novo, to već dugo zazivaju svi koji nisu na vlasti! Potrebno je osigurati da zakoni vrijede jednako za sve, bez obzira na društveni ili politički status pojedinca. Također, važno je stvoriti uvjete za slobodnu i fer konkurenciju na tržištu, gdje inovativnost i rad, a ne političke veze, određuju uspjeh. O takvoj Hrvatskoj sanjaju svi domoljubi!
U konačnici, analiza Acemoglua, Johnsona i Robinsona naglašava da ekonomski uspjeh nije slučajnost, već rezultat dobro postavljenih institucionalnih temelja. Stoga, Hrvatska može naučiti mnogo iz njihovih istraživanja kako bi unaprijedila svoje institucije i omogućila dugoročni gospodarski rast i blagostanje svojih građana.
Knežević Magdalena
