Peti listopada 2000. godine ušao je u povijest Srbije i regije kao dan kada je narod srušio režim Slobodana Miloševića. Osobe za koju mnogi smatraju da je prvo uništio bivšu državu Jugoslaviju zatim i samu Srbiju.
U poslijepodnevnim satima 2000. godine, tisuće prosvjednika okupilo se ispred Skupštine Savezne Republike Jugoslavije, dok je zemlja bila paralizirana generalnim štrajkom, a helikopteri nadlijetali Beograd.
Povod za tada vrlo masovne prosvjede u Srbiji bila je objava rezultata Saveznog izbornog povjerenstva, prema kojima Milošević nije izgubio u prvom krugu predsjedničkih izbora.
Opozicija, okupljena u Demokratskoj opoziciji Srbije (DOS), tvrdila je da je njihov kandidat Vojislav Koštunica osvojio više od 50 posto glasova i time izbjegao drugi krug. Ultimatum vlastima bio je jasan: priznati rezultate izbora i volju građana.
Juriš na Skupštinu i plamen koji je progutao dokaze
Oko 15:30 prosvjednici su probili policijski kordon i ušli u zgradu parlamenta. Ubrzo su izbili požari u prostorijama Državnog izbornog povjerenstva, a zajedno s njima nestali su i glasački listići – ključni dokaz o stvarnim rezultatima izbora. Dim koji se dizao iz Skupštine postao je simbol kraja jedne ere u Srbiji, ali i trajnog pitanja: tko je tamo tada zapravo pobijedio?
Slom režima i preuzimanje institucija
Do večeri su prosvjednici zauzeli i zgradu Radio-televizije Srbije, čime je srušen jedan od glavnih stupova Miloševićeve propagande. Policija je postupno odlagala oružje i prelazila na stranu građana. Ulice Beograda ispunile su slike kaosa, ali i euforije – buldožer kojim su prosvjednici probili vrata RTS-a postao je ikona revolucije.
Miloševićev poraz i Koštuničin uspon
Već 6. listopada Milošević je na televiziji priznao poraz, a dan kasnije Koštunica je položio prisegu kao novi predsjednik tadašnje SRJ. Time je završeno desetljeće obilježeno ratovima, sankcijama, političkim ubojstvima i izolacijom zemlje. No, kako su analitičari tada upozoravali, sustav koji je Milošević izgradio ostavio je duboke tragove u institucijama i društvu.
Danas, 25 godina kasnije, događaji iz Beograda i dalje izazivaju rasprave. Za jedne, to je bio trenutak oslobođenja i pobjede demokracije; za druge, početak razočaranja jer očekivane promjene nisu donijele brzi boljitak. Ono što ostaje neupitno jest činjenica da je 5. listopada 2000. godine označio kraj jedne epohe i otvorio novo poglavlje u povijesti Srbije i Balkana.










