Splićani kao turisti u vlastitom gradu

I dok broj noćenja u Splitu na sezoni ruši rekorde, broj stanara u staroj gradskoj jezgri pada. Zašto? Zato što kad ti kvart postane “Heritage zona“,a susjed više nije barba Jure nego Thomas iz Britanije, teško je ne osjećati se kao gost – čak i kad si doma.

Grad po mjeri gosta (ne građanina)

Umjesto pekara tu su burger-barovi a, kvartovski dućani se pretvaraju u trgovine s ručno rađenim magnetima (Made in China). Mesnice, ljekarne, trafike,…može ih se na prste jedne ruke izbrojati ali ako tražite dućan s magnetićima u obliku lavande ili broda toga ima na svakom koraku. Ovo je ukratko o situaciji u Splitu na sezoni pa ti živi u centru. Jer lokalno stanovništvo je ovdje statist, dodaje boju slici i eventualno dobaci neki ,,ča,, za autentičan ugođaj.

 

Želiš živjeti u centru Splita. Slatko. Za ,,samo,, 900 eura mjesečno u ponudi imamo „skromni boutique stančić s pogledom na tuđi prozor“, što na jeziku oglasnika znači: 25 kvadrata i tri stepenice do kreveta. I to ako imate sreće. Većina stanova odavno ne traži stanare, nego goste s dobrom recenzijom. Sezonski najam postao je zlatna formula: stan radi od svibnja do listopada, a nakon toga ako nisi turist možeš dobiti ključ. Na dva mjeseca. Također uz napomenu da izađeš do Uskrsa. Centar grada sve više podsjeća na kulisu s Titovih razglednica, lijepu za fotke, ali praznu iznutra. Stanovanje postaje arheološki ostatak – nešto čega se samo prisjećamo, ali više ne pronalazimo.

 

,,Zabranjen prolaz,, za lokalce

Zanimljivo je kako ljeti u Splitu vrijede neka posebna pravila međutim samo za lokalce. Da su turisti svetinja – to smo znali. Ali kad se zbog njih počneš osjećati kao da si građanin drugog reda u vlastitom gradu, više ti nije svejedno. Ovdje ako pokušate organizirati kvartovski koncert, plesnjak, ili, nedaj Bože, puštati muziku nakon 22:00, pojavit će se inspekcija brže nego Uber pred apartmanom. Ali zato, ako s broda za party-turiste trešti glazba do dva ujutro pod tvojim prozorom to je dio šarma destinacije. Kultura, rekli bi. Još ako netko maše bengalkom s palube pravi spektakl. Jer turistima je sve dozvoljeno. Kvartovske fešte koje su nekad okupljale cijelu ulicu sad se brišu iz kalendara pod izlikom buke. Stolac ispred vlastitog portuna narušava vizualni identitet zone ali zato stol za osmero iz beach bara može zauzeti pola ulice jer gosti moraju imat pogled dok jedu.

 

 

 

 

 

Zaključno: Turizam nam je sve dao – i sve uzeo. Osim možda pravo na mir i parking. Turizam je, kažu, kičma naše ekonomije, ali pitanje je može li grad ostati živ, ako je sve podređeno onima koji u njemu ne žive? Može li Split biti dom – a ne samo destinacija? I kad točno prestaješ biti stanovnik, a počinješ biti smetnja?