Nakon što je hrvatski pjevač Marko Perković Thompson javno poručivao da o pjesmi “Bojna Čavoglave” nema pregovora i da će je uvijek izvoditi u izvornom obliku, najavljeni koncert u Frankfurtu donio je neočekivani zaokret. CDU je, nakon jamstava organizatora, potvrdio da sporne pjesme iz 1990-ih neće biti dio programa. Postavlja se pitanje – je li Thompson popustio zbog njemačkih zakona ili je riječ o političkoj korektnosti?
Pregovori umjesto zabrane
U priopćenju njemačke Kršćansko-demokratske unije (CDU), koje prenose njemački mediji, navodi se kako je stranka stupila u kontakt s organizatorom koncerta u dvorani Jahrhunderthalle te dobila jamstvo da pjesme iz ratnog razdoblja 1990-ih, koje su bile predmet javnih kritika, neće biti izvedene. Time je CDU, kako se ističe, “korektno odradio politički posao” i osigurao da se koncert neće kositi s njemačkim Kaznenim zakonom piše Sanja Modrić za portal Telegram navodeći kako je Thompson “Podvio rep”.
Ovaj potez značajan je jer Thompsonova dosadašnja javna retorika nije dopuštala kompromis. Naime, u prosincu prošle godine, nakon što je zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević zabranio korištenje ustaškog pozdrava “Za dom spremni” u gradskim prostorima, Thompson je putem društvenih mreža poručio da se o “Bojni Čavoglave” ne može pregovarati te da će je uvijek ponosno pjevati u izvornom obliku.
Frankfurt – iznimka koja potvrđuje pravilo
Za razliku od Zagreba, gdje je koncert uvjetovan odustajanjem od zabranjenog pokliča, Frankfurt je za Thompsona očito bio presudan. U Njemačkoj je uporaba simbola i pozdrava povezanih s fašizmom zakonom strogo kažnjiva, a “Za dom spremni” u njemačkoj se pravnoj literaturi izričito navodi kao primjer zabranjenog fašističkog izraza. Kazna može iznositi do tri godine zatvora ili novčana kazna.
Gradski vijećnik CDU-a Anita Akmadža istaknuo je da bi u slučaju kršenja zakona organizator i nadležna tijela morali odmah reagirati. Stoga je CDU odlučio direktno pregovarati s organizatorom kako bi se izbjegli pravni problemi. Iako su hrvatski mediji prenijeli uvjeravanja iz Thompsonova tima da on “u pravilu samostalno odlučuje o repertoaru i može ga mijenjati tijekom nastupa“, izgledno je da se u Frankfurtu neće čuti “Bojna Čavoglave” ni “Za dom spremni”.
Što ako ipak dođe do provokacije?
Ako bi Thompson ipak izveo spornu pjesmu s uvodnim pokličem, njemačka policija bi protiv njega mogla pokrenuti postupak zbog kršenja članka 86a Kaznenog zakona, koji zabranjuje javno korištenje obilježja i pozdrava povezanih s nacističkim režimom. Pritom se zakon ne ograničava samo na simboliku Trećeg Reicha – sudska praksa u Njemačkoj već je primijenila te odredbe na ustašku simboliku, a ZDS se u pravnim izvorima izričito spominje u tom kontekstu.
Posebno bi bilo nezgodno za pjevača da tijekom nastupa odustane od danog obećanja, pogotovo ako bi potaknuo publiku na masovno odgovaranje na pozdrav. U tom bi slučaju odgovornost snosili i organizator i izvođač.
Dvostruki standardi ili nužnost?
Dok Thompson u Hrvatskoj može tvrdoglavo braniti svoje stavove pozivajući se na umjetničku slobodu, u Njemačkoj – kao i u mnogim drugim državama koje su mu zabranile koncerte – takva retorika ne prolazi. Frankfurt tako postaje simbolična točka na kojoj se sudaraju politički pragmatizam, zakonske obveze i osobni integritet izvođača.
Ostaje pitanje hoće li ovaj kompromis utjecati na Thompsonovu daljnju karijeru i njegov status na domaćoj sceni, ili će ga publika i dalje doživljavati kao nepopustljivog branitelja domoljubnih vrijednosti, unatoč ustupcima na njemačkoj pozornici.
Frankfurt je pokazao da Thompson ipak može pregovarati – ali samo kad to zahtijevaju strogi zakoni i politički akteri koji ne dopuštaju igru s pravilima. Njegov stav o “Bojni Čavoglave” ostaje čvrst u Hrvatskoj, ali u Njemačkoj je kompromis bio neizbježan.







