Umirovljenici na tržištu rada – nužda, a ne izbor

Sve veći broj hrvatskih umirovljenika primoran je ponovno ulaziti u svijet rada kako bi osigurali osnovnu egzistenciju. Umjesto da im se mirovine usklade i povećaju na razinu dostojnu za život, mnogi su prisiljeni raditi – često u godinama kada bi trebali uživati u miru, sigurnosti i plodovima svog dugogodišnjeg rada.

Kada se hrvatske mirovine stave u europski kontekst, razlika postaje bolno očita. Prema podacima Eurostata, prosječna starosna mirovina u Europskoj uniji 2021. godine iznosila je oko 1.224 eura mjesečno. U istom razdoblju, hrvatski umirovljenici su u prosjeku primali tek 412 eura – gotovo tri puta manje. Još je poraznija činjenica da više od 26% građana preživljava s manje od 400 eura mjesečno, što je iznos koji jedva pokriva osnovne troškove života.

U zemljama poput Luksemburga, prosječna mirovina prelazi 2.500 eura, dok u Italiji iznosi oko 1.561 euro, a u Francuskoj, Španjolskoj i Njemačkoj oko 1.450 eura. Čak i naši susjedi Slovenci ostvaruju prosjek od 744 eura mjesečno, što je gotovo dvostruko više od hrvatskog iznosa.

Ove razlike nisu samo statistika – one se svakodnevno osjećaju u životima ljudi. Dok umirovljenici u razvijenijim članicama EU-a mogu planirati putovanja, ulagati u hobije ili pomagati obitelji, mnogi hrvatski umirovljenici prisiljeni su birati između plaćanja režija i kupnje lijekova. Inflacija i rast cijena dodatno produbljuju problem, a mirovinski sustav ne uspijeva pratiti realne potrebe.

Što ove brojke znače za umirovljenike?

Ove razlike nisu samo statistika – one se svakodnevno osjećaju u životima ljudi. Dok umirovljenici u razvijenijim članicama EU-a mogu planirati putovanja, ulagati u hobije ili pomagati obitelji, mnogi hrvatski umirovljenici prisiljeni su birati između plaćanja režija i kupnje lijekova. Inflacija i rast cijena dodatno produbljuju problem, a mirovinski sustav ne uspijeva pratiti realne potrebe.

Broj zaposlenih umirovljenika: Oko 38.000 umirovljenika trenutno radi jer ne mogu preživjeti, a ta se brojka iz godine u godinu povećava.

Zakonski okvir: Trenutačno mogu raditi do pola radnog vremena bez gubitka mirovine, dok će od 2026. stariji od 65 moći raditi i puno radno vrijeme, ali uz samo polovicu iznosa mirovine (?).

Razlozi zapošljavanja: Niske mirovine koje ne prate rast troškova života, inflacija te kronični manjak radne snage u sektorima poput trgovine, turizma, prerađivačke industrije i zdravstva.

Poslovi koje umirovljenici obavljaju u trgovini gdj ih radi više od 6.000 zaposlenih, zatim u turizmu i ugostiteljstvu – njih prema statistici preko 3.200. Slijede oni u  prerađivačkoj industriji ( procjena više od 4.600) i zdravstvu i socijalnoj skrbi (oko 2.200, uključujući liječnike i medicinske sestre).

Ovi poslovi često zahtijevaju fizički i psihički napor koji može biti izazovan za osobe starije životne dobi, no ekonomska nužnost ostavlja malo prostora za izbor.

Socijalni i ekonomski aspekt

Umjesto sustavne mirovinske reforme kojom bi se iznos prosječne mirovine približio pragu dostojanstvenog života, društvo se sve više oslanja na tzv. “aktivno starenje” – koncept koji u praksi često znači produženi radni vijek iz nužde, a ne iz želje.

Mnogi umirovljenici s pravom ističu kako nije problem raditi ako to žele, problem je kad moraju, jer im osnovna primanja ne pokrivaju ni osnovne troškove poput stanarine, režija, lijekova i hrane.

Franjo iz Varaždina s kojim smo razgovarali, pojašnjava da životari nakon smrti supruge sa samo 450€ mirovine i kad plati sve režije praktički mu ne ostane ništa.

Ova situacija otvara važna pitanja o solidarnosti društva, održivosti mirovinskog sustava i odnosu prema onima koji su svojim radom gradili državu desetljećima. Rad u mirovini može biti izbor, prilika za društvenu uključenost i dodatnu zaradu – ali nikada ne bi smio biti jedini način preživljavanja.

Umirovljenici bi trebali biti poštovani kao generacija koja je svojim radom izgradila temelje današnjeg društva. Umjesto da im se osiguraju dostojanstvene mirovine, sve se češće od njih očekuje da nastave raditi kako bi preživjeli. Usporedba s europskim prosjekom jasno pokazuje da Hrvatska ima još dug put do mirovinskog sustava koji će starijim građanima omogućiti život bez egzistencijalnog straha.