Zašto je salata skuplja od mesa? Povijest jednog apsurda!

U kolektivnom sjećanju mnogih Hrvata još uvijek postoji slika kako se salata i povrće kupuju na kile, kao osnovno, pa čak i kao vrlo jeftino povrće. Danas je ta slika daleko od stvarnosti. Na policama i tržnicama događa se nešto što mnogi nazivaju apsurdom: kilogram svinjetine postao je jeftiniji od kilograma zelene salate. Kako je došlo do ovakvog preokreta?

Pad cijene mesa: Posljedica uvoza

Paradoks ne proizlazi samo iz toga da je salata dramatično poskupjela, već iz snažnog pada cijene svinjskog mesa, koje je palo na povijesno niske razine.

U ožujku 2026. otkupna cijena svinjskih trupova iznosila je oko 1,35 eura po kilogramu, što je 16 posto manje nego lani i čak 38 posto manje nego pretprošle godine. Glavni krivac za ovakav pad je uvoz. Hrvatsko tržište preplavljeno je jeftinom svinjetinom iz Europske unije, osobito iz Njemačke, Španjolske i Nizozemske, koje su svoje viškove plasirale na naše tržište.

Kratkoročno, ovo je odlična vijest za potrošače. No, dugoročno, situacija je alarmantna: domaći uzgajivači svinja više ne mogu konkurirati cijenama uvoza, a njihovi troškovi proizvodnje (stočna hrana, energija) porasli su 200 do 300 posto. Kako je primijetio predsjednik Središnjeg saveza udruga uzgajivača svinja, “došli smo do toga da kilogram svinje vrijedi kao kilogram zelene salate”.

Rast cijena povrća: Proizvodni i logistički troškovi

S druge strane, cijene povrća, uključujući salatu, neprestano rastu. Kilogram zelene salate na tržnicama u to je vrijeme dosezao oko 3,5 eura. Razlog tome nije jedinstven, ali uključuje višegodišnji rast cijena inputa poput sjemena, gnojiva i zaštitnih sredstava, te visoke troškove prijevoza i trgovačkih marža.

Ono što dodatno zbunjuje potrošače jest činjenica da ni uvozno povrće nije jeftinije. Iako se uvozi iz zemalja poput Italije, Španjolske ili Egipta, na njegovu konačnu cijenu u trgovini značajno utječu logistika i marže, što ga čini jednako skupim kao i domaće proizvode. Osim toga, Hrvatska ni približno nije samodostatna u proizvodnji povrća te velike količine uvozi, što je čini ovisnom o vanjskim tržištima.

Ovaj apsurd više je od puke zanimljivosti; on je simptom ozbiljnih poremećaja na hrvatskom tržištu hrane. Dok potrošači kratkoročno profitiraju od jeftinijeg mesa, domaća poljoprivreda i stočarstvo trpe velike gubitke.

Problem seže dublje od jednog uskrsnog ručka. Hrvatska vlastitom proizvodnjom pokriva tek nešto više od polovice potreba za svinjetinom, a slična je situacija i s povrćem. Ovisnost o uvozu raste, a s njom i pitanje sigurnosti opskrbe hranom. Kako su upozorili iz Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu, “hrana je pitanje nacionalne suverenosti. Zemlja koja ne kontrolira svoju proizvodnju… ne kontrolira ni svoju sudbinu”.

Zato se danas, umjesto o kili, sve više govori o glavici salate – ne samo zbog promjene u načinu prodaje, već i kao o simbolu novog, iskrivljenog odnosa vrijednosti na tržištu, u kojem je osnovno povrće postalo luksuz, a meso, nažalost po domaće proizvođače, obična roba.