Zašto se javni novac preusmjerava u privatni sustav?

Zastupnici stranke Možemo prikupili su 45000 potpisa građana, pozivaju na osnivanje istražnog povjerenstva, dok iz Vlade i Medikola odbacuju navode o povlaštenom položaju.

Uoči saborskog zasjedanja, stranka Možemo! zatražila je hitnu raspravu o poslovanju privatne poliklinike Medikol i njezinom dugogodišnjem ugovoru s Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje (HZZO). Predsjednica saborskog Odbora za zdravstvo Ivana Kekin ponovno je postavila pitanje koje već godinama muči javnost: zašto država umjesto ulaganja u vlastite uređaje, desetke milijuna eura godišnje izdvaja za usluge jedne privatne tvrtke?

Pritom su najavili podnošenje zahtjeva za osnivanje saborskog istražnog povjerenstva koje bi trebalo rasvijetliti tok javnog novca, a podršku toj inicijativi već je dao i SDP.

“Ljubav HDZ-a i Medikola”

Ivana Kekin, koja je i sama liječnica, nije skrivala ogorčenje. Na konferenciji za medije iznijela je podatke koji, kako kaže, otkrivaju sustavnu pljačku javnog zdravstva.

“Samo prošle godine HZZO je Medikolu isplatio više od 20 milijuna eura za PET/CT pretrage, a i za 2026. ugovorena je ista vrijednost“, rekla je Kekin, dodajući kako je ta privatna poliklinika od 2009. godine ukupno iz proračuna izvukla više od 200 milijuna eura .

“Na čemu se temelji ta ljubav HDZ-a i Medikola, pitanje je za Andreja Plenkovića”, pita se Kekin, aludirajući na političku moć vlasnika poliklinike, obitelji Rajković i moguću korupciju.

Ona ističe nelogičnost modela: prema njezinim procjenama, Hrvatskoj bi za potpunu pokrivenost bilo potrebno ukupno pet PET/CT uređaja. Trenutačno javnom sustavu nedostaju tri, a njihova nabavna cijena iznosila bi manje od devet milijuna eura.

“Za par mjeseci davanja Medikolu možemo kupiti sve potrebne aparate za cijelu Hrvatsku i koristiti ih dvoznamenkasti broj godina. Od 2009. godine ušli smo u EU, u Schengen, uveli euro, sagradili Pelješki most – ali nismo kupili pet PET/CT uređaja“, izjavila je Kekin .

Stranka Možemo! pokrenula je i peticiju pod nazivom “Javno zdravstvo DA, Medikol NE!“, koja je prikupila gotovo 45.000 potpisa građana, što Kekin tumači kao jasnu poruku Vladi da građani žele veća ulaganja u bolnice, a ne u privatne džepove .

Povijest monopola i “nestalih” dokumenata

Stranka Možemo! tvrdi da ovakav model nije slučajan, već da je riječ o političkoj odluci staroj gotovo dva desetljeća. Kekin podsjeća da je za vrijeme premijera Ive Sanadera bolnicama bilo zabranjeno nabavljati vlastite PET/CT uređaje, čime je Medikolu osiguran monopol .

Iako je SDP-ova vlada 2012. ipak kupila jedan uređaj za javni sustav, povratkom HDZ-a na vlast, navodno se nastavio stari model.

Posebno dramatičan detalj u cijeloj priči dolazi iz razdoblja dok je Ministarstvo zdravstva vodio Milan Kujundžić. Prema pisanju medija i svjedočenju Kekin, Kujundžić je 2019. godine pokušao pokrenuti nabavu četiri nova uređaja.

“HDZ-ov ministar zdravstva Milan Kujundžić zatražio je analizu i ona je pokazala da Hrvatskoj trebaju četiri PET/CT uređaja koji bi državu koštali osam milijuna eura. U to je vrijeme Kujundžić javno govorio o pritiscima kojima je izložen, pa i da mu se prijeti smrću“, otkrila je Kekin .

Nakon tih prijetnji, Kujundžić je smijenjen u aferi koja nije imala veze sa zdravstvom, a njegov nasljednik Vili Beroš (kasnije uhapšen zbog afere u dragovoljnom davanju zdravstvenih usluga) navodno je “spustio loptu” i vratio posao Medikolu na staro .

Dodatnu pozadinu cijeloj priči daje i istraga portala Index.hr, koji je nedavno otkrio da ključni dokument na temelju kojeg je Medikol uopće dobio status nositelja projekta PET/CT u Hrvatskoj – a koji datira iz 2009. godine – vjerojatno ne postoji. Ministarstvo zdravstva odbilo je dostaviti taj dokument, a HZZO ga više ne posjeduje jer mu je istekao rok čuvanja arhive .

Ministarstvo i Medikol: “Sve je po zakonu i povoljnije je”

S druge strane, iz Ministarstva zdravstva i same poliklinike Medikol odlučno odbacuju optužbe o korupciji i pljački. Ministrica zdravstva Irena Hrstić demantirala je navode o devastaciji javnog zdravstva, ponaša se kao da je pala s drugog planeta na ovo mjesto i smatra da se 85 posto zdravstvenih usluga u Hrvatskoj i dalje pruža u javnom sektoru .

“Ako žele govoriti o devastaciji, neka iznesu točne podatke. Možda bi se trebali raspitati kako zdravstveni sustavi funkcioniraju u drugim državama”, poručila je Hrstić.

Također je odbacila peticiju Možemo kao stranački projekt, optuživši ih da prikupljaju podatke građana “za tko zna koje svrhe” .

I sam Medikol oglasio se priopćenjem u kojem tvrdi da je njihov model javno-privatnog partnerstva zapravo dvostruko povoljniji za državu?.

Odbacujući Kekinine izračune, iz Medikola navode da sama nabavna cijena uređaja nije jedini trošak. Prema njihovoj procjeni, kada bi se uračunali prostor, osoblje, održavanje i ključni radiofarmaci (koje proizvodi ciklotron), trošak za državu u samo tri godine iznosio bi 84,4 milijuna eura. U njihovom modelu, tvrde, država plaća samo uslugu (43 milijuna eura), čime se navodno štedi 41 milijun eura .

“PET/CT nalazi Poliklinike Medikol priznati su od svih vodećih međunarodnih zdravstvenih ustanova. Netočne su insinuacije da je riječ o ikakvom ‘monopolskom ugovoru‘”, poručili su iz Medikola, dodajući da je Hrvatska, s osam dostupnih uređaja, iznad europskog prosjeka po broju PET/CT aparata po glavi stanovnika .

Sukob koji tek dolazi u Sabor

Unatoč objašnjenjima iz Ministarstva, oporba ne odustaje. Zahtjev za osnivanje istražnog povjerenstva o Medikolu trebao bi u saborsku proceduru stići do 15. srpnja .

Potpredsjednica Sabora Sabina Glasovac (SDP) poručila je kako je vrijeme da se utvrdi kako je nastao model zbog kojeg se desetljećima javni novac “prelijeva” privatnim ustanovama.

“Hrvatska je druga po smrtnosti od malignih bolesti u Europi, a najviše građana umire od bolesti koje su se mogle spriječiti da su na vrijeme stigli na pregled. Zato je važno što prije raščistiti stvari i ne pristajati na tihu privatizaciju javnog zdravstva“, zaključila je Glasovac .

Ostaje za vidjeti hoće li saborska većina podržati osnivanje povjerenstva ili će priča o Medikolu, unatoč 45.000 potpisa građana i sve glasnijim optužbama, ostati još jedan u nizu neriješenih slučajeva o odnosu države i privatnika.