Zašto Trump sada traži pomoć saveznika u ratu koji je pokrenuo bez njih?

Kada je prije nešto više od mjesec dana američki predsjednik Donald Trump zajedno s Izraelom pokrenuo vojnu operaciju protiv Irana, saveznici u NATO-u nisu bili ni obaviješteni, a kamoli upitani za mišljenje. Danas, nakon što okupacija nije završila za nekoliko dana kako je Trump najavio i kad je Iran zatvorio Hormuški tjesnac i zapalio naftne tankere u iračkim vodama, Trump očajnički poziva te iste saveznike da se uključe u sukob i pomognu osigurati plovidbu .

Kako to da isti čovjek koji je europske lidere tretirao s prezirom i inzistirao da Amerika “nikada nije trebala NATO“, sada prijeti Alijansi da će biti “vrlo loše po budućnost NATO-a” ako mu se ne odazovu na poziv?

Dvije ratne strategije: Bush je molio, Trump je šutio

Usporedba s ratom u Iraku 2003. godine, koju analitičari sve češće povlače, otkriva dramatičnu razliku u pristupu. Administracija Georgea W. Busha tada je mjesecima radila na pripremi javnosti, konzultirala Kongres, raspravljala u UN-u i neprestano zvala europske lidere. Bush i njegov državni tajnik Colin Powell doslovno su “razradili telefonske žice” pokušavajući pridobiti saveznike .

“U Iraku smo radili na Alijansi. Nije nam se svidjelo kad nas Njemačka i Francuska nisu podržale, ali ostali smo uz naše NATO saveznike”, rekao je Nicholas Burns, tadašnji američki veleposlanik pri NATO-u, a sada profesor na Harvardu. “To je razlika s predsjednikom Trumpom” .

Trump je, nasuprot tome, ovaj rat pokrenuo kao “bračni posao” s Izraelom, bez ikakve konzultacije s europskim ili regionalnim saveznicima. Nije bilo rasprave u UN-u, nije bilo pokušaja pripreme javnosti, čak ni upozorenja da rat počinje. Kako piše New York Times, “čak ni početka pretvaranja da postoji rasprava” nije bilo .

Joe Kent: Rat je pokrenut zbog Izraela

Dodatnu pozornost izazvala je ostavka Joea Kenta, direktora Nacionalnog centra za borbu protiv terorizma, koji je dao otkaz upravo zbog protivljenja ratu s Iranom. U pismu objavljenom na društvenoj mreži X, Kent je otvoreno napisao:

“Iran nije predstavljao neposrednu prijetnju našoj naciji i jasno je da smo ovaj rat započeli zbog pritiska Izraela i njegovog moćnog američkog lobija. To je laž i ista je taktika koju su Izraelci koristili da nas uvuku u katastrofalni rat u Iraku koji nas je koštao života tisuća naših najboljih ljudi i žena” .

Kent, čija je prva supruga poginula u Siriji 2019. u ratu “koji je proizvela Izrael“, posebno je naglasio da su neokonzervativci “odani Izraelu” promovirali rat u Iraku 2003. iz brige za izraelsku sigurnost, ne nužno i američku .

“Clean break”: Strategija izraelske dominacije

Analitičari upozoravaju da korijeni ovakve politike sežu do 1996. godine, kada je grupa američkih neokonzervativaca za tada novog izraelskog premijera Benjamina Netanyahua izradila dokument pod nazivom “Clean Break” (“Čisti rez”).

U tom se dokumentu predlaže napuštanje koncepta “zemlja za mir” i umjesto toga redefiniranje Bliskog istoka kroz vojne konfrontacije i promjene režima. Kao ciljevi su navedeni Irak, Sirija, Libanon i Iran. U njemu se otvoreno govori o “uklanjanju Saddama Husseina s vlasti” kao “važnom izraelskom strateškom cilju” .

Trideset godina kasnije, Netanyahu je u rujnu 2024. pred Općom skupštinom UN-a pokazao kartu Bliskog istoka podijeljenu na “Blagoslov” i “Kletvu”. Zemlje označene kao kletva? Libanon, Sirija, Irak – i Iran .

Zašto sada traži pomoć? Rat nije prošao kako je planirano

Prema procjenama analitičara, Trump je ušao u rat s Iranom s uvjerenjem da će zračne snage same biti dovoljne i da će režim u Teheranu pasti jednako brzo kao Sadamov. Međutim, američka obavještajna zajednica svjedoči da je iranska vlada “uglavnom netaknuta” i da joj ne prijeti skori kolaps .

Iranski odgovor bio je snažan i nepredvidljiv: gađanje energetskih postrojenja, blokada Hormuškog tjesnaca kroz koji prolazi petina svjetske nafte, napadi na naftne tankere u iračkim vodama i udari na ciljeve u Bahreinu, Omanu i Kuvajtu . Cijena nafte skočila je na gotovo 120 dolara po barelu .

Iran je jasno poručio: “Spremite se za naftu od 200 dolara po barelu” .

Upravo je ta ekonomska cijena – rast cijena energenata koji pogađa američke potrošače neposredno prije izbora – ono što je natjeralo Trumpa da promijeni ton i počne tražiti pomoć onih koje je prije tjedan dana nazivao “papirnatim tigrovima” .

Europa ne želi sukob: “Nismo sudjelovali u odluci, nećemo sudjelovati ni u posljedicama”

No, saveznici nisu spremni odazvati se pozivu. Njemačka, Francuska, Italija i Velika Britanija odbile su pridružiti se ratu, smatrajući ga kršenjem međunarodnog prava . Španjolska je čak zaprijetila da neće dopustiti korištenje svojih baza za američke zrakoplove, usprkos Trumpovoj prijetnji trgovinskim sankcijama .

NATO je jasno poručio – nema planova za sudjelovanje u sukobu . Ono što su europski lideri spremni učiniti jest pomoći u osiguranju plovidbe Hormuškim tjesnacem – ali tek nakon što neprijateljstva završe .

François Heisbourg, francuski obrambeni analitičar, rezimira europski stav: “Kao mjesto za konzultacije i donošenje odluka, Alijansa je u osnovi gotova, jer Amerikance to ne zanima” .

Britanski veleposlanik John Sawers ide i dalje: “Trump je uvijek tretirao Europljane s dozom prijezira i čini se da misli da mu saveznici nisu potrebni, da ga saveznici koče. Nije promijenio svoj stav prema Europi, a Europa nije promijenila svoj stav prema njemu” .

Što to znači za budućnost NATO-a?

Stručnjaci upozoravaju da ovaj rat predstavlja prekretnicu u transatlantskim odnosima. Za razliku od 2003., kada su se europske zemlje podijelile na “Staru” i “Novu” Europu, ali su na kraju zajedno s EU-om započele pregovore o iranskom nuklearnom programu, danas vlada konfuzija i nemoć .

“Tada je manje podjela oko ovog rata, ali paradoksalno, to ne vodi europskom djelovanju, već suprotno – neaktivnosti, konfuziji i podređenosti SAD-u“, kaže Nathalie Tocci s Instituta za međunarodne poslove u Rimu .

Jedno je sigurno: Europa shvaća da se više ne može oslanjati na američki sigurnosni kišobran. Njemačka je najavila 1000 milijardi eura za obranu, a NATO-vi “Arktički čuvar” i “Istočni čuvar” programi pokazuju da se Europa priprema za samostalniju ulogu .

Kako zaključuje Ivo Daalder, bivši veleposlanik SAD-a pri NATO-u, za Politico: “Rat koji se danas odvija u Iranu ostavit će iza sebe Ameriku koja će izgubiti velik dio svoje globalne moći, utjecaja i položaja, osuđena da se sama suočava s rastućim protivnicima” .

Epilog: Ironija koju povijest ne zaboravlja

Dok Trump prijeti NATO-u i optužuje saveznike da ne žele sudjelovati u zaštiti Hormuškog tjesnaca, činjenica je da su europske zemlje u rat u Iraku 2003. ušle bez UN-ove rezolucije, ali uz konzultacije i politički pokrov. Ovaj put nije bilo ničega – osim uvjerenja da će “pobjeda biti brza”.

Povijest, međutim, pamti: onaj tko krene u rat bez saveznika, rijetko ga završava bez njih. I obrnuto – onaj tko prijatelje otjera prije bitke, teško ih vraća kad bitka krene nizbrdo. A upravo to se sada događa.