DAN SJEĆANJA NA ŽRTVE DOMOVINSKOG RATA I DAN SJEĆANJA NA ŽRTVE VUKOVARA I ŠKABRNJE

Hrvatska 18. studenog obilježava jedan od najtežih datuma u svojoj novijoj povijesti. Na dan 18. studenoga, cijela se zemlja u tišini i poštovanju prisjeća hrabrih branitelja i nedužnih žrtava koje su dale svoje živote za slobodnu i samostalnu Hrvatsku. Opkoljeni Vukovar sa nekoliko stotina branitelja, za koji su smatrali u Srbiji da će “pasti” za dan – dva, gotovo puna tri mjeseca odupirao se golemoj vojnoj sili. Snabdijevanje oružjem, hranom i sanitetskim materijalom odvijalo se neko vrijeme uskim koridorom kroz kukuruzište kraj sela Marinaca i Bogdanovaca.

Vukovar, grad heroj, postao je simbol otpora i patnje. Dana 18. studenoga 1991. godine, nakon trojmjesečne opsade u kojoj je grad skoro potpuno sravnjen sa zemljom, Vukovar je pao u ruke nadmoćnijih jedinica Jugoslovenske narodne armije (JNA) i srpskih paravojnih postrojbi. Ono što je uslijedilo jedan je od najmračnijih trenutaka rata i pravila ratovanja u svijetu. Ženevska konvencija, donesene prije 76 godina, konvencija koja štiti ranjene i bolesne vojnike i civilno pomoćno osoblje nije se poštovala od strane okupatora iz Srbije, kao uostalom ni tijekom cijelog Domovinskog rata.

Neposredno nakon pada grada, s hrvatskih branitelja i civila skinute su uniforme, a onda su otjerani iz bolnice i zatočeni u hangarima na Ovčari. Tisuće ljudi je mučeno, a 261 zarobljenik, ranjenik i civil je 20. studenoga pogubljen na lokaciji Ovčara i bačen u masovnu grobnicu. Tek godinama kasnije, tijela su ekshumirana i dostojno pokopana, a za mnogima se traga i dan danas.

Uništene su kuće, bolnica, zgrade i skloništa. Prema podacima Hrvatskog sanitetskog stožera, do 19. studenoga 1991. poginulo je 450 branitelja i 1350 civila, od toga 86 djece. Ranjeno je više od 2500 ljudi, mnogi su zatočeni i odvedeni u neki od srpskih koncentracijskih logora, a nakon okupacije 18. studenoga 1991. bila je nepoznata sudbina 2630 osoba.

Srpske paravojne formacije počinile su jedan od najužasnijih zločina rata i u selu Škabrnja kod Zadra. U masakru je ubijeno 62 civila i zarobljena branitelja, a selo je opustošeno. Zločin u Škabrnji, zajedno s Vukovarom, trajno je upisan u kolektivno sjećanje hrvatskog naroda kao primjer izuzetne brutalnosti.

Hod za Vukovar i nacionalni znak žalosti

Danas se u Vukovaru održava središnja komemoracija. Tisuće ljudi iz cijele Hrvatske, na čelu s najvišim državnim dužnosnicima, sudjelovat će u “Hodu za Vukovar“. Ovaj tradicionalni hod putem mira od mjesta žrtve na Ovčari do zajedničke grobnice na Memorijalnom groblju žrtava Domovinskog rata simbol je hrvatskog jedinstva, nade i obećanja da se na žrtve nikada neće zaboraviti.

Na Memorijalnom groblju, gdje je pokopano preko 3000 žrtava iz Vukovara, održat će se ekumenska misa i komemorativni skup. Cijeloj manifestaciji prisustvovat će dostojanstvena tišina, prekinuta samo zvukom vukovarskih zvona i imenima poginulih koji će biti izgovoreni.

U znak poštovanja, 18. studeni je u Hrvatskoj proglašen Danom sjećanja, a na javnim zgradama vijore se zastave s crnom trakom. Državljani se pozivaju da u 11:45 sati, minutom šutnje, izraze poštovanje prema poginulima.

Glavna poruka ovog dana je jaka i nedvosmislena: “Zaboraviti znači izdati“. Ovaj dan podsjeća nas ne samo na strahote rata nego i na hrabrost, požrtvovnost i ljudsko dostojanstvo koje se nije pokolebalo ni u najtežim trenucima. Sjećanje na Vukovar i Škabrnju obvezuje nas da gradimo društvo temeljeno na miru, toleranciji i poštovanju ljudskih prava, kako se slična tragedija nikada više ne bi ponovila.

Kako je jedan preživjeli branitelj rekao: “Mi smo ovdje danas da pokažemo da Vukovar nije samo ruševina, već ideja. Ideja slobode za koju smo bili spremni umrijeti, a za koju se sada borimo da živimo.”

Poštujmo njihovu žrtvu. Čuvajmo njihovo sjećanje.