Grad Zagreb pokreće ustavnu tužbu protiv Vlade

Grad Zagreb pokreće ustavnu tužbu protiv Vlade zbog načina na koji je država preuzela organizaciju dočeka hrvatskih rukometaša, a sve pod obrazloženjem zaštite prava na lokalnu samoupravu. Odluka je donesena većinom glasova u Gradskoj skupštini – 24 od 40 zastupnika podržalo je prijedlog, nakon duge i žustre rasprave koja je još jednom ogolila duboke političke podjele u glavnom gradu.

Rasprava koja je zapalila Skupštinu

HDZ-ov zastupnik Mislav Herman ustavnu je tužbu nazvao “jednom od većih i bizarnijih pravnih avantura”. Po njemu, riječ je o političkom manevru bez pravne težine.

“Ovo nije ozbiljna ustavna tužba, bit će vraćena s Ustavnog suda jer je podnesena zbog povrede osobne taštine”, poručio je Herman, aludirajući na to da je gradonačelnik Tomislav Tomašević reagirao emotivno, a ne pravno utemeljeno.

U raspravu se uključila i zastupnica Marija Selak Raspudić, koja je temu dodatno zaoštrila neočekivanim smjerom – prozivkom gradonačelnika zbog navodnog glazbenog ukusa.

“Nema dileme da u nečijem mobitelu čuči snimka Tomaševića kako pjeva ‘Zmija me za srce ugrizla’”, rekla je, podsjećajući na stariju izjavu gradonačelnika da bi “nekad zapjevao Thompsona”.

“Na koju pjesmu ste tapkali i cupkali, gradonačelniče?”, nastavila je, pretvarajući pravnu raspravu u političko-satirični obračun.

Kritika pravne osnove tužbe

Selak Raspudić ustvrdila je da tužba nema stvarnu pravnu podlogu jer gradonačelnik već ima ovlasti upravljati gradskim prostorom – ali samo ako za to postoje valjani dokumenti.

“Vi ste to znali pa ste tražili onaj zanimljivi Zaključak koji je izglasala vaša većina, ali niste ga dobro razradili”, rekla je, dodajući kako Grad ne može biti “prijeki sud nikome”.

Time je otvorila pitanje je li Skupština sama stvorila pravnu nesigurnost donošenjem akta koji nije dovoljno precizan, a sada pokušava odgovornost prebaciti na Vladu.

Što zapravo znači ustavna tužba? Grad tvrdi da je Vlada preuzimanjem organizacije dočeka povrijedila autonomiju lokalne samouprave, odnosno pravo Grada da samostalno upravlja svojim prostorima i događanjima. Vlada, s druge strane, smatra da je postupala u interesu države i reprezentacije, te da Grad nije bio zakinut ni u čemu osim u političkom prestižu.

Ustavna tužba, ako bude zaprimljena, mogla bi otvoriti pitanje granica između državnih i lokalnih ovlasti – no dio pravnih stručnjaka već sada smatra da će Ustavni sud tužbu odbaciti kao neosnovanu. Rasprava u Skupštini pokazala je da je slučaj dočeka rukometaša prerastao okvire protokola i organizacije događaja. Pretvorio se u simbolički sukob između gradske vlasti i državnog vrha, ali i u poligon za međusobna prepucavanja oporbe i vladajućih u Zagrebu.

Za jedne, tužba je obrana autonomije Grada. Za druge, politički performans bez pravne težine. Za treće, još jedan dokaz da se u hrvatskoj politici i najbanalnije teme mogu pretvoriti u ideološki spektakl.