A.S.
Hrvatska socijalno-liberalna stranka (HSLS) održala je sjednicu Predsjedništva na kojoj je jednoglasno odlučeno da stranka ostaje dio vladajuće koalicije. Odluka dolazi nakon višednevnih političkih napetosti izazvanih snimkom zastupnika Domovinskog pokreta Josipa Dabre, na kojoj pjeva pjesmu koja veliča ustaškog poglavnika Antu Pavelića.
Zaokret nakon oštrih poruka
Nakon što su najavili odlazak iz koalicije sada su pognuli glavu, “spustili hlače” i pronašli razlog za ostanak u koaliciji u kojoj je dio vladajuće većine Dabro. Predsjednik HSLS‑a Dario Hrebak ranije je naime postavio ultimatum premijeru Andreju Plenkoviću, tražeći da se u roku od 30 dana presloži koalicija i da se Dabru ukloni iz vladajuće većine. Tada je poručio da je “prijeđena crvena linija” te da HSLS ne može podržavati većinu u kojoj se “na mala vrata uvodi ustašluk”.
Hrebak je oštro kritizirao Dabru, nazvavši njegovo ponašanje “ispod civilizacijskog standarda” i “pokušajem veličanja ustaštva”. Posebno je istaknuo Dabrinu izjavu da se “nema kome ispričavati osim svojoj majci”, što je protumačio kao poruku da bi isti čin ponovio.
Crvena linija više ne postoji?
Na sjednici politički inače potpuno nebitne stranke, donesena je odluka da se u koaliciji ipak ostaje, uz obrazloženje da su se “okolnosti promijenile” te da Dabrin glas više nije presudan za održavanje parlamentarne većine. Time je HSLS procijenio da njihov izlazak ne bi imao isti politički učinak kao u trenutku kada je ultimatum postavljen.
Ovakav zaokret sugerira da je stranka procijenila kako bi izlazak iz koalicije mogao imati dugoročne posljedice po njezin politički utjecaj, ali i da je HDZ uspio stabilizirati odnose unutar većine bez potrebe za isključivanjem Dabre. Odluka HSLS‑a uklanja neposrednu prijetnju raspadu koalicije i daje premijeru Plenkoviću dodatni prostor za manevriranje u odnosima s Domovinskim pokretom. Ipak, slučaj Dabro ostaje politički teret. Za HDZ, jer mora balansirati između partnera različitih ideoloških profila. Za HSLS, jer će dio birača odluku o ostanku u koaliciji doživjeti kao popuštanje. Za Domovinski pokret, jer se dodatno učvršćuje percepcija radikalizacije dijela stranke.
Ovaj događaj otvara nekoliko važnih pitanja za hrvatsku politiku. Koliko je stabilna vladajuća većina u kojoj partneri imaju sve dublje ideološke razlike? Hoće li HDZ dugoročno moći balansirati između centrističkih i desnih partnera? Može li HSLS zadržati svoj identitet ako ostaje u koaliciji i nakon ovakvih incidenata? Vjerojatno ne jer ih građani doživljavaju kao “privjesak” vladajućima.
Iako je kriza privremeno smirena, politička dinamika unutar vladajuće većine ostaje napeta, a novi incidenti mogli bi ponovno otvoriti pitanje stabilnosti koalicije.
A.Karlovic
